Podnositeljice zahtjeva, majka i kćer, podnijele su zahtjev Europskom sudu za ljudska prava (dalje: Europski sud) tvrdeći da je došlo do više povreda Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija). Prva podnositeljica prigovara da je način na koji je proveden postupak lišenja poslovne sposobnosti povrijedio njezino pravo na pošteno suđenje iz članka 6. stavka 1. Konvencije i pravo na privatni život iz članka 8. Konvencije. Druga podnositeljica prigovara da je samo pokretanje postupka za lišenje poslovne sposobnosti povrijedilo njezino pravo na privatan život iz članka 8. Konvencije.
Prva podnositeljica je starija i nemoćna osoba koja boluje od psihoorganskog sindroma i demencije, te zahtjeva stalnu pomoć i njegu druge osobe, zbog čega joj je na temelju odluke nadležnog centra za socijalnu skrb (dalje: centar) odobreno pravo na trajni smještaj u Caritasov dom. Druga podnositeljica nije se mogla odgovarajuće brinuti za majku, budući da boluje od mišićne distrofije.
Na temelju izvještaja socijalne radnice o stanju prve podnositeljice centar je imenovao nećakinju prve podnositeljice njezinom skrbnicom, te pokrenuo postupak za lišenje poslovne sposobnosti. Prva podnositeljica nije bila obaviještena o tom postupku niti je pozvana na sud kako bi podnijela dokaze niti ju je vidio sudac koji je vodio postupak. Iako je ovlastila drugu podnositeljicu da je zastupa u predmetnom postupku, a u to je vrijeme još uvijek imala poslovnu sposobnost i prema domaćem pravu njezina je punomoć bila pravno valjana, druga podnositeljica nije bila obaviještena o ročištu koje je održano pred općinskim sudom niti je taj sud uzeo u obzir njezine podneske. Niti prvoj, niti drugoj podnositeljici nije bila dostavljena odluka kojom je prva podnositeljica lišena poslovne sposobnosti.
Europski sud naveo je da u predmetima koji se tiču psihički bolesnih osoba domaći sudovi imaju određenu slobodu procjene kako bi osigurali pravilno provođenje pravde, zaštitu zdravlja tih osoba, itd. Međutim, takve mjere ne smiju utjecati na samu srž prava na pošteno suđenje kako je zajamčeno člankom 6. Konvencije, a odluke sudova moraju sadržavati valjana obrazloženja razloga na kojima se temelje.
Ocjenjujući činjenicu da prva podnositeljica zahtjeva nije sudjelovala u postupku, niti ju je vidio sudac koji je postupak vodio, Europski je sud razmatrao je li njezino ne sudjelovanje, s obzirom na okolnosti, bilo u skladu sa zahtjevima članka 6. i 8. Konvencije. Taj Sud smatra da suci koji donose odluke koje imaju ozbiljne posljedice na privatni život pojedinca, kao što su one koje lišavaju nekoga poslovne sposobnosti, trebaju u načelu imati i osobni kontakt s tim osobama. Iako je nesporno da svaka odluka kojom se odlučuje o mentalnom zdravlju mora biti potkrijepljena relevantnom medicinskom dokumentacijom, uvijek je sudac, a ne liječnik, taj koji treba ocijeniti sve relevantne čimbenike koji se odnose na osobu o kojoj je riječ. Dužnost je suca koji vodi postupak da odluči je li takva krajnja mjera potrebna ili bi i blaža mjera bila dovoljna. Kad je riječ o tako važnoj stvari za privatni život pojedinca sudac mora pažljivo uravnotežiti sve relevantne čimbenike, kako bi odlučio o razmjernosti mjere koju određuje. Nužna postupovna osiguranja nalažu da se svaki rizik od proizvoljnog odlučivanja tada svede na minimum.
Što se tiče razloga za lišenje poslovne sposobnosti prve podnositeljice koje su navela domaća tijela, Europski sud naglašava da je legitimno pružati pomoć bolesnima i starima, ili osobama sa smanjenim sposobnostima koje se ne mogu brinuti se za sebe, međutim, posve je drugo lišiti nekoga poslovne sposobnosti što povlači za sobom ozbiljne posljedice. Brojna prava tih osoba ugašena su ili ograničena te one ne mogu donositi odluke koje se tiču različitih vidova njihovog privatnog života.
Imajući u vidu navedeno, kao i to da prvoj podnositeljici zahtjeva uopće nije dostavljana prvostupanjska odluka kojom se lišava poslovne sposobnosti, čime joj je onemogućeno i pravo na podnošenje pravnog lijeka, kao i činjenicu da je domaći sud u cijelosti ignorirao punomoć koju je prva podnositeljica dala drugoj podnositeljici, Europski sud utvrdio je da je postupak za lišenje poslovne sposobnosti prve podnositeljice bio protivan jamstvima poštenog suđenja, te da prva podnositeljica nije imala odgovarajuću postupovnu zaštitu u postupku u kojem je donesena odluka koja je izravno negativno utjecala na njezin privatni život, zbog čega je došlo do povrede članka 6. stavka 1. i članka 8. Konvencije.
U pogledu prigovora druge podnositeljice zahtjeva, protiv koje je također pokrenut postupak za lišavanje poslovne sposobnosti, Europski sud smatra kako mjera kao što je lišenje poslovne sposobnosti predstavlja ozbiljno miješanje u privatni život osobe, a već samo pokretanje tog postupka proizvodi ozbiljne posljedice i predstavlja miješanje u privatni život. Pokretanje takvog postupka koji obvezuje osobu da se podvrgne sudskom postupku u kojem je zastupa skrbnik i u kojem se ispituju i propituju različiti vidovi njezinog privatnog života, ocjenjuje njezino mentalno zdravlje, ponašanje i osobnost, opravdano je kada postoje uvjerljivi dokazi da je mjera lišenja te osobe poslovne sposobnosti prikladan odgovor na situaciju o kojoj je riječ.
Europski sud primjećuje da u konkretnom predmetu nema nikakvih naznaka, niti prije pokretanja postupka, niti tijekom postupka, da bi druga podnositeljica nanijela štetu svojim interesima ili interesima drugih koja bi opravdala lišenje poslovne sposobnosti, te stoga utvrđuje da pokretanje postupka za lišenje druge podnositeljice poslovne sposobnosti nije poštivalo postupak i zahtjeve propisane zakonom, njime se nije ostvarivao legitiman cilj te nije bilo nužno u demokratskom društvu, te predstavlja povredu članka 8. Konvencije.
Europski sud smatrao je da utvrđenje povrede predstavlja dovoljnu pravičnu naknadu u odnosu na prvu podnositeljicu, dok je drugoj podnositeljici dosudio 2000 eura na ime nematerijalne štete i 3000 eura na ime troškova i izdataka.
Presuda Europskog suda za ljudska prava od 3. studenoga 2011., br. 5193/09 u predmetu X i Y protiv Hrvatske.
Morana Briški, mag. iur.