Osnovna pitanja u vezi prebivališta i boravišta do sada su bila uređena odredbama Zakona o prebivalištu i boravištu građana i Pravilnika o obrascima i evidenciji prijave prebivališta i boravišta građana.
Prema novom Zakonu o prebivalištu, prebivalište je mjesto i adresa na kojoj se osoba trajno nastanila u Hrvatskoj, a boravište je mjesto i adresa gdje osoba privremeno boravi, ali se nije trajno nastanila (članak 2.).
Prema članku 10. stavku 1., prilikom prijave prebivališta i boravišta osoba daje pisanu izjavu da se nastanila u mjestu i na adresi prebivališta ili boravišta.
Hrvatski sabor je 2007. godine donio Migracijsku politiku Republike Hrvatske za 2007./2008. godinu, koja među ostalim predviđa propisivanje obveze odjave hrvatskih državljana prilikom odlaska iz zemlje na razdoblje dulje od godinu dana. Stoga Zakon o prebivalištu propisuje obvezu obavješćivanja policijske postaje ili nadležnog tijela, za građane koji napuštaju prebivalište na razdoblje dulje od godinu dana radi privremenog odlaska u inozemstvo. Nakon povratka u Republiku Hrvatsku građani su o tome dužni obavijestiti policijsku upravu ili postaju na čijem području imaju prijavljeno prebivalište (članak 3.). Ove obveze oslobođeni su državni službenici koji se po službenoj dužnosti u ime Republike Hrvatske upućuju na rad u inozemstvo kao i članovi njihovih obitelji.
Osobe smještene u vojarnama ili drugim vojnim ustanovama, u objektima posebne namjene ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, domovima za starije i nemoćne osobe, učeničkim i studentskim domovima, u kaznionicama, zatvorima, maloljetničkim zatvorima i odgojnim ustanovama, domovima za žrtve obiteljskog nasilja i skloništima za žrtve trgovanja ljudima, imaju pravo prijaviti prebivalište na adresama tih ustanova, ako već nemaju prijavljeno prebivalište u nekom drugom mjestu.
Policijska uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj će dužnosti donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba. Protiv tog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.
Rješenje o odjavi neće se donijeti osobama koje su napustile prebivalište radi privremenog odlaska izvan RH i o tome obavijestile nadležno tijelo, kao ni osobama obuhvaćenim programom obnove ili stambenog zbrinjavanja, a nekretnina im još nije obnovljena ili vraćena te nisu na drugi način stambeno zbrinute u Hrvatskoj.
Važno je napomenuti da su sve osobe koje su prijavile prebivalište prije stupanja na snagu ovoga Zakona oslobođene obveze prijave prebivališta prema njegovim odredbama ako i dalje žive u mjestu i na adresi prijavljenog prebivališta. Međutim, obveze nisu oslobođene osobe koje su prijavile prebivalište prije stupanja na snagu ovoga Zakona, ali nemaju važeću osobnu iskaznicu. Te osobe dužne su u roku od godine dana od stupanja na snagu ovoga Zakona nadležnom tijelu ponovno prijaviti prebivalište. Jednaku obvezu imaju i osobe koje imaju prijavljeno prebivalište na adresama koje nisu evidentirane u registru prostornih jedinica.
Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove dužno je voditi zbirku podataka o prebivalištu i boravištu. Ministarstvo je dužno nadležnom tijelu koje vodi popis birača dostaviti podatke o svim promjenama u zbirci za osobe koje su navršile 18 godina života, sukladno novom Zakonu o registru birača čime zakonodavac pokazuje namjeru uvođenja reda u ovom vrlo važnom segmentu izbornog procesa.
Naime, dosadašnji Zakon o prebivalištu i boravištu građana nije predviđao mogućnost odjave prebivališta osobe bez njezinog osobnog zahtjeva, pa se tako često događalo da ljudi imaju isprave u kojima je ispisana adresa na kojoj ne stanuju i ostvaruju prava koja proizlaze s osnove prebivališta. Temeljem navedenih nepravilnosti dolazi do problema pri sastavljanju popisa birača, izdavanja javnih isprava s netočnim podacima, nemogućnosti pronalaska osoba od strane sudova i drugih državnih tijela i slično.
Evidencija prebivališta i boravišta građana mora odgovarati stvarnom stanju nastanjenja građana s obzirom da se na prebivalištu temelji niz prava propisanih posebnim propisima, kao što su, primjerice, porezni propisi, propisi o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju, propisi o socijalnoj skrbi, propisi koji reguliraju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i drugi.
Javnost je prilikom javne rasprave percipirala ovaj zakon uglavnom kao zakon kojim se namjerava dovesti reda u popise birača što bi omogućilo veću transparentnost izbora. Važno je, međutim, napomenuti da Zakon ima mnogo širi doseg i značaj. Prijave prebivališta i boravišta često se zloupotrebljavaju radi izbjegavanja plaćanja poreza ili radi beneficija koje imaju, primjerice, stanovnici otoka. Stoga smatramo da bi pojačani nadzor i strože sankcije mogle dovesti do toga da će se državljani Republike Hrvatske morati odlučiti gdje će imati prebivalište, a posebice oni s dvojnim državljanstvom gdje će trajno živjeti i imati prebivalište te ostvarivati ostala prava koja iz toga proizlaze.
Danijela Damjanović, dipl. iur.