Tako se može postaviti pitanje što se točno smatra upravljanjem motornim vozilom (a u vezi ocijene upravlja li osoba neovlašteno motornim vozilom).
Naime, prema članku 216. Zakona o sigurnosti prometa na cestama osoba može steći pravo na samostalno upravljanje vozilom određene kategorije ako je:
1) duševno i tjelesno sposobna upravljati vozilom određene kategorije,
2) navršila minimalnu dob za upravljanje vozilom određene kategorije,
3) položila vozački ispit za upravljanje vozilom određene kategorije.
U slučaju da osoba upravlja motornim vozilom (samostalno), bez da su ispunjeni navedeni uvjeti, bit će kažnjena za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 60 dana.
U jednom nedavnom predmetu (Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, br. Pž-1371/12, od 18. travnja 2012.), odlučivalo se glede odlučne činjenice upravljanja motornim vozilom, o čemu je ovisilo i presuđenje upravlja li okrivljenik neovlašteno motornim vozilom.
Naime, okrivljeniku se stavlja na teret da je počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji čini osoba koja u prometu na cesti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje. Među ostalim, odlučna činjenica je i je li počinitelj upravljao motornim vozilom (radi o se mopedu).
Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud odlučnu okolnost da je okrivljenik upravljao motornim vozilom smatra utvrđenom iz činjenice da je na mopedu, koji je bio u stanju mirovanja i na kojem je okrivljenik sjedio, bio upaljen motor. Pritom se prvostupanjski sud nije pozvao ni na jednu konkretnu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama, unatoč tome što tvrdi da se upravo u smislu toga Zakona smatra da je vozač počeo upravljati vozilom ako je na vozilu bio upaljen motor. Međutim, odredbom članka 199. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je: "Smatrat će se da je vozač počeo upravljati vozilom ako je pokrenuo vozilo s mjesta".
Imajući na umu prethodno citiranu zakonsku odredbu, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske stajališta je da je prvostupanjski sud olako zaključivao o odlučnoj činjenici upravljanja motornim vozilom, tim više kada se ima na umu da iz iskaza svjedoka policijskog službenika, koji je utvrdio inkriminirani prekršaj, proizlazi da je „uočio moped na kojem je sjedio vozač, moped je imao uključen motor i s obzirom da na mopedu nisu bili spušteni nogari, ocijenio sam da vozač upravo ima namjeru s tim mopedom krenuti. Ja sam se zaustavio i spriječio sam vozača da se uključi u promet“ pa je s obzirom na navedeno, predmetnu odlučnu činjenicu trebalo utvrđivati i cijeniti s više pažnje.