Kaže se da su djeca naše najveće blago i upravo nam zato nije svejedno tko će nam i na koji način pripomoći u njihovom čuvanju i odgoju. Većina roditelja snalazi se na razne načine poput takozvanih „baka servisa“ te ostale rodbine, prijatelja i poznanika koji pomažu pri čuvanju djece. Međutim, roditelji koji nemaju tu blagodat prisiljeni su, pogotovo u poslijepodnevnim i večernjim satima ili vikendima kada škole i vrtići ne rade, potražiti pomoć sa strane i, naravno, platiti za uslugu čuvanja svoje djece.
Unatoč tome što postoji velika potreba za ovom vrstom djelatnosti, u Hrvatskoj zanimanje dadilje još nije regulirano zakonom. Doduše, naplatno čuvanje djece može se urediti ugovorom o djelu na način da roditelj kao poslodavac zaposli neku osobu koja će mu čuvati djecu, no, pokazalo se da to rijetko tko čini.
Djelatnost obavljanja poslova dadilje zakonom je uređena u većini razvijenih europskih država (Velika Britanija, Francuska, Nizozemska, Austrija, Njemačka, Švicarska), kao i izvan Europe (Sjedinjene Američke Države, Australija, Kanada).
Izuzev Zakona o društvenoj brizi o djeci predškolskog uzrasta iz 1981. koji je u člancima 60. do 78. regulirao mogućnost obavljanja poslova njege, odgoja i zaštite djece predškolske dobi samostalnim osobnim radom u obliku zanimanja, od prestanka važenja toga Zakona (odnosno godinu dana od stupanja na snagu Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi, 7. veljače 1998., vidi članak 59.), više niti jednim propisom u Republici Hrvatskoj fizičkim osobama nije uređeno obavljanje poslova samostalnog ili sporednog zanimanja čuvanja djece.
Od tada pa do danas registriranu djelatnost čuvanja djece mogle su obavljati samo predškolske ustanove, no, s obzirom na duge liste čekanja i nedostatak mjesta u vrtićima, često se nailazilo na probleme glede adekvatnog zbrinjavanja djece. Isto tako, djelatnost čuvanja djece prema sadašnjim se zakonskim rješenjima (Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi), odnosi samo na djecu predškolskog uzrasta, čime dolazi u pitanje zbrinjavanje djece starijeg uzrasta, a koja ipak trebaju nadzor i skrb odraslih. Naime, roditelji ponekad mogu raditi prekovremeno, u smjenama, ili imati takav posao zbog kojeg jednostavno ne stignu na vrijeme doći po dijete u vrtić ili školu, a nemaju ga kome ostaviti na čuvanje.
Zbog rješavanja tih problema, Vlada je odlučila omogućiti izvaninstitucijski oblik skrbi o djeci, odnosno ozakoniti djelatnost dadilje u smislu nadogradnje postojećeg sustava skrbi o djeci. Ozakonjivanjem djelatnosti dadilje omogućit će se veća sigurnost roditelja putem nadzora i stručnog praćenja od strane nadležnih državnih institucija kao i veća kvaliteta usluga.
Prijedlogom Zakona o dadiljama iz studenoga 2012., propisuje se tko i na koji način može obavljati poslove dadilje. Definiraju se pojmovi vezani uz djelatnost dadilje te se propisuje koje su obveze dadilje u čuvanju, brzi i skrbi o djeci. Omogućuje se da se djelatnost dadilje obavlja u stambenom ili poslovnom prostoru koji je namijenjen za obavljanje djelatnosti dadilje ili u stambenom prostoru roditelja. U slučaju obavljanja djelatnosti dadilje u stambenom ili poslovnom prostoru koji je namijenjen za obavljanje djelatnosti dadilje, propisuje se obveza zadovoljavanja posebnih prostornih uvjeta, koji će se urediti pravilnikom.
U skladu s prijedlogom Zakona, dadilja je fizička osoba koja poslove dadilje obavlja kao imenovana odgovorna osoba trgovačkog društva, odnosno koja djelatnost dadilje obavlja kao obrtnik, odnosno koja djelatnost dadilje obavlja kao član zadruge ili je zaposlenik obrta odnosno trgovačkog društva koje obavlja djelatnost dadilje odnosno zadruge koja obavlja djelatnost dadilje te koja je upisana u imenik dadilja.
Uređeno je i zanimanje pomoćne dadilje – to je fizička osoba koja je zaposlena kod trgovačkog društva ili obrtnika ili zadruge koje obavlja djelatnost dadilje te koja neposredno i osobno pruža pomoć dadilji u čuvanju i skrbi za djecu.
Dadilja prije svega mora biti poslovno sposobna, imati najmanje srednjoškolsko obrazovanje, mora biti psihički i fizički sposobna raditi, biti stručno osposobljena te upisana u imenik dadilja, poznavati hrvatski jezik i latinično pismo, ne smije biti kažnjavana ni kazneno ni prekršajno, niti protiv nje smije biti u tijeku kazneni postupak, posebice iz kaznenih djela na štetu djece i mladeži ili obiteljskog nasilja (članak 8. Prijedloga Zakona).
Djelatnost dadilje obuhvaća čuvanje, brigu i skrb za djecu u dobi do 14 godina starosti, a u stambenom ili poslovnom prostoru jedna dadilja može istovremeno čuvati odnosno skrbiti o najviše šestoro djece do navršenih 14 godina. U članku 15. Prijedloga Zakona detaljnije je propisan broj, odnosno razrađena struktura djece ovisno o tome u kojem se prostoru čuvaju djeca, postoje li među njima djeca mlađa od godine dana te djeca s teškoćama u razvoju.
Nadalje, člankom 18. Prijedloga Zakona, propisane su obveze dadilje poput vođenja brige o zdravlju i sigurnosti djeteta, o uravnoteženoj, raznovrsnoj i zdravoj prehrani i higijeni djeteta, o dnevnom odmoru, igri i zabavi djeteta, te o školskim obvezama i slobodnim aktivnostima, kao i vođenja brige o emocionalnom, fizičkom i intelektualnom razvoju djeteta i sl.
Prijedlog Zakona o dadiljama propisuje i obvezu subvencioniranja obavljanja djelatnosti dadilje. Ako na svom području nemaju organiziranu skrb o djeci predškolskog uzrasta, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužne su subvencionirati obavljanje djelatnosti dadilje (članak 37.) Ovime se rješava problem predškolskog zbrinjavanja djece putem izvaninstitucionalne skrbi, a također se olakšava posao lokalnih samouprava koje u tom slučaju ne moraju graditi nove vrtiće tamo gdje nema dovoljno vrtićkih mjesta.
Također, dadilja će morati imati i obvezno osiguranje za štetu koju bi djetetu, roditelju ili trećim osobama mogla prouzročiti obavljanjem djelatnosti dadilje. Predviđa se i izrada registra dadilja koji će im omogućiti svojevrsno oglašavanje, a roditeljima lakši i pouzdaniji odabir osobe koja će im čuvati dijete.
Procjenjuje se da u Hrvatskoj oko 15 tisuća osoba zbog nedostatka zakonskog rješenja obavlja naplatni posao čuvanja djece bez računa i bez staža. Očekuje se da će se putem obavljanja djelatnosti dadilje omogućiti samozapošljavanje jednog dijela nezaposlenih osoba, posebice onih osoba koje bi se rado prekvalificirale te im omogućiti da steknu pravo na zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
Roditelji će odsada imati mogućnost izbora u pogledu skrbi o svojoj djeci, a ako se odluče za ovakav oblik skrbi, pružit će im se mogućnost da o njihovoj djeci brinu profesionalno osposobljene osobe nad kojima će postojati stručni nadzor obiteljskih centara te inspekcijski nadzor.
Marina Turković