Ostvarivanje prava na naknadu plaće nakon isteka tri godine neprekidnog bolovanja po istoj dijagnozi

Članak 39. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje da osiguranik ima pravo na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u nastavku: HZZO) ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja, po istoj dijagnozi bolesti, u maksimalnom trajanju tri godine bez prekida. Dakle, nakon tri godine osiguranik gubi pravo na naknadu od HZZO-a. Međutim, ta činjenica, prema tumačenju HZZO-a ne znači automatski da će izabrani doktor opće medicine zaključiti bolovanje i proglasiti osiguranika radno sposobnim.

Postavlja se pitanje što nakon 3 godine? Je li radnik samim time što nije propisana izričita obveza isplate naknade za bolovanje i nakon 3 godine, postaje radno sposoban ili ne? Ima li i dalje pravo na naknadu za bolovanje i ako da, od koga?

Na početku treba reći da nigdje u Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju nije propisana obveza da poslodavac mora plaćati naknadu osiguraniku nakon proteka roka od tri godine, a to je jedini Zakon koji to pitanje može i mora rješavati. S druge strane, člankom 87. Zakona o radu propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, radnik ima pravo na naknadu plaće, a ako Zakonom o radu, drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca. Prema toj odredbi proizlazi da radnik ipak ne bi smio ostati bez naknade plaće za vrijeme dok ne radi i preko 3 godine.

Takvo stajalište zastupa Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, što pokazuje i sljedeće mišljenje od 4. rujna 2012.:

„Zakonom o radu kao općim propisom kojim se uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj nije propisan iznos naknade plaće za vrijeme trajanja bolovanja, već je navedeno pitanje regulirano Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju. Navedenim Zakonom je ujedno i riješeno pitanje načina isplate naknade plaće.

Međutim, ukoliko se radnik nalazi na bolovanju duže od tri godine, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je prestao s isplatom naknade plaće, mišljenja smo da u tom slučaju dolazi do primjene odredbe članka 87. Zakona o radu prema kojoj radnik za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom ima pravo na naknadu plaće. Ako Zakonom o radu ili nekim drugim zakonom, propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca. U slučaju da radnik u tom tromjesečnom razdoblju nije ostvarivao pravo na plaću, mišljenja smo da mu se iznos naknade plaće određuje u odnosu na plaću koju bi radnik ostvario da je u tom razdoblju radio.“

Dakle, stajališta o ovom pitanju su oprečna, međutim, možemo konstatirati da u pogledu razdoblja u kojima radnik iz opravdanih razloga ne radi, a za koje se naknada isplaćuje na teret poslodavca, Zakon o radu upućuje na primjenu posebnog zakona, propisa, kolektivnog ugovora ili ugovora o radu, a kako to u Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, kao posebnom Zakonu nije definirano, očito postoji pravna praznina, i to na štetu radnika.

Na ovaj problem posebno su ukazivali predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca. Prema najnovijim saznanjima, zajedničkom suradnjom Ministarstva rada i mirovinskog sustava te Ministarstva zdravlja pokrenuta je inicijativa za dopunu te pravne praznine, pa je za nadati se da će uskoro biti donesena odgovarajuća odredba u Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju.

Postojanje te inicijative dokazuje i mišljenje Ministarstva zdravlja, KLASA: 053-02/12-01/1102, URBROJ: 534-10-12-2, Zagreb, 3. listopada 2012.:

„Povodom Vašeg dopisa kojim pozivajući se na odredbe članka 27. i 39. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te članka 87. stavka 2. Zakona o radu postavljate upit na koji je način regulirano pitanje ostvarivanja prava na naknadu plaće za vrijeme bolovanja, a nakon proteka roka od tri godine neprekidnog bolovanja zbog iste dijagnoze bolesti, izvješćujemo Vas sljedeće.

Prema odredbi članka 39. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kao što ste i sami konstatirali u svom dopisu, nakon navršenih tri godine neprekidnog bolovanja zbog iste dijagnoze bolesti Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje više nema obvezu isplaćivati naknadu plaće osiguraniku. Isto tako Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, a niti Zakonom o radu nije utvrđena obveza poslodavca da nakon toga roka isplaćuje naknadu plaće radniku na teret svojih sredstava.