Nakon Zakona o evidencijama u oblasti rada, koji je temeljem članka 300. Zakona o radu (Nar. nov., broj 149/09), prestao važiti 31. svibnja 2010., donesen je novi propisnik o evidencijama u radnim odnosima, i to Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Nar. nov., broj 66/10). Taj je Pravilnik zbog podnormiranosti ili presloženih odnosno prestrogih zahtijeva glede evidencija o radnicima i radnom vremenu, zamijenjen Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Nar. nov., broj 37/11) koji je na snazi od 1. svibnja 2011. i njime je uvelike pojednostavljeno vođenje evidencije o radnicima i radnom vremenu.
Glede toga tko sve mora, odnosno za koju kategoriju osoba se navedene evidencije moraju voditi, treba promotriti članak 1. stavak 1. Pravilnika, koji propisuje da se Pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencije o radnicima, ako drugim propisom nije drukčije uređeno. Drukčije je, primjerice, određeno Pravilnikom o evidenciji radnog vremena za radnike školskih ustanova (Nar. nov., br. 144/11).
Često se u primjeni Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima postavlja pitanje za koju kategoriju osoba na radu se mora ili ne mora voditi evidencija o radnicima i o radnom vremenu. Takvo pitanje postavilo se i za obrtnika u smislu je li on za sebe i članove svoje obitelji koji mu pomažu u obavljanju obrta obvezan voditi evidenciju radnog vremena?
Odgovor na to pitanje dalo je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, u mišljenju KLASA: 110-01/11-01/199, URBROJ: 526-08-01/1-11-2, od 25. svibnja 2011. Nadležno Ministarstvo prije svega je podsjetilo na odredbu članka 4. stavak 1. Zakona o radu kojom je poslodavcu propisana obveza vođenja evidencije o radnicima koji su kod njega zaposleni. Iz odredbe članka 2. stavak 1. Zakona o radu proizlazi da je radnik fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca, a obrtnik poslove ne obavlja za poslodavca nego u svoje ime i za svoj račun, pri čemu i sam može biti u ulozi poslodavca ako bi zapošljavao drugu fizičku osobu.
Dakle, u smislu odredbi Zakona o radu, obrtnik nije obuhvaćen pojmom „radnik“ pa se za njega ne primjenjuju spomenute odredbe Zakona o radu i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, o obvezi vođenja propisane evidencije o radnicima. Budući da je odredbom članka 3. stavak 3. Zakona o radu propisano, među ostalim, da se na radnika člana obitelji poslodavca fizičke osobe koji živi u zajedničkom kućanstvu s poslodavcem i koji u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca, ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o radnom vremenu, stanci te o dnevnom i tjednom odmoru ako su s poslodavcem ugovorili samostalnost u njihovom određivanju, na njih se ne primjenjuje niti navedeni Pravilnik, tj. poslodavac fizička osoba, za takvog radnika člana obitelji koji za njega u radnom odnosu obavlja određene poslove nije u obvezi voditi spomenutu evidenciju.
Ako član obitelji kod poslodavca-obrtnika nije u radnom odnosu nego samo pomaže u obavljanju obrta, takav član obitelji nema status radnika pa niti za njega nema obveze vođenja evidencije radnog vremena.