Također, jasnije se razgraničava pojam volontiranja od drugih oblika neplaćenog rada, posebice stručnog osposobljavanja za rad koje se, zbog činjenice da se za njega ne isplaćuje plaća, pogrešno percipiralo kao volonterski rad.
Zakon je bilo potrebno uskladiti s međunarodnim konvencijama i propisima koji se tiču prava i zaštite volontera kao i s pozitivnim propisima Republike Hrvatske koji dotiču područje volontiranja, a stupili su na snagu nakon donošenja Zakona o volonterstvu u svibnju 2007. godine. Definiraju se i prava organizatora volontiranja, što dosad nije bilo učinjeno i stvaralo je određene nedoumice u primjeni dosadašnjeg zakona. Uvodi se sustav priznavanja i vrednovanja volontiranja i kompetencija i vještina stečenih volontiranjem.
Novi pojam zajedničke dobrobiti uveden je umjesto dosadašnjeg pojma opće dobrobiti, a novom se odredbom zabranjuje volontiranje u trajanju dužem od 40 sati tjedno tijekom razdoblja duljeg od tri mjeseca bez prekida od tri mjeseca. To zapravo znači da je moguće volontirati 40 sati tjedno samo tri mjeseca uzastopno, zatim bi se morala napraviti stanka u trajanju od tri mjeseca, prije nego bi se s takvim volontiranjem moglo nastaviti.
Uvodi se i načelo inkluzivnog volontiranja koje se odnosi na uključivanje pripadnika socijalno isključenih skupina stanovništva u programe volontiranja koje pruža organizator volontiranja, a poradi njihova uključivanja u društvo i socijalnog osnaživanja.
Zakonodavac je, čini se, prepoznao važnost volontiranja i kao način stjecanja kompetencija, vještina, iskustva i znanja koje će se moći primijeniti u daljnjem obrazovanju i zapošljavanju, kao odskočna daska za sve volontere, a posebice mlade ljude koji se ionako suočavaju s vrlo visokom nezaposlenošću i potrebom konstantnog usavršavanja koje nameće tržište.
Zakonom se uvode i neke promjene koje se odnose na ugovor o volontiranju. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o volonterstvu, područje ugovaranja volontiranja izgledat će malo drukčije. No, krenimo od početka.
Ugovorom o volontiranju volonterka ili volonter te organizator volontiranja ugovaraju međusobna prava i obveze i specifičnosti potrebne za pojedinačnu volontersku aktivnost ili pružanje pojedine volonterske usluge. Ugovor o volontiranju može se zaključiti i usmeno i pisano. Osim punoljetnih poslovno sposobnih osoba, ugovor mogu sklopiti i maloljetnici s navršenih 15 godina života uz suglasnost zakonskog zastupnika u pisanom obliku. Za osobe koje su potpuno lišene poslovne sposobnosti kao i za osobe koje su lišene poslovne sposobnosti samo djelomično, a volontiranje prelazi opseg njihove poslovne sposobnosti, ugovor o volontiranju sklapa njihov skrbnik odnosno zakonski zastupnik, isključivo u pisanom obliku uz uvažavanje mišljenja volontera štićenika. Kod usmeno zaključenog ugovora, organizator volontiranja morat će izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru samo ako ga volonter to zatraži.
U većini slučajeva oblik ugovora ovisi o međusobnom dogovoru između volontera i organizatora volontiranja, međutim, uz prethodno opisanu situaciju obveze sklapanja ugovora u pisanom obliku, sklapanje ugovora u tom obliku obvezno je i u sljedećim slučajevima:
– kod volontiranja povezanog s povećanim rizicima za život i zdravlje volontera,
– kod volontiranja stranih državljana u Republici Hrvatskoj kao i kod volontiranja državljana Republike Hrvatske u inozemstvu organiziranog ili suorganiziranog od strane organizatora volontiranja sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,
– kod dugotrajnog volontiranja te kod volontiranja s djecom, osobama s invaliditetom, starim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su potpuno ili djelomice lišene poslovne sposobnosti.
Važno je napomenuti da u slučaju kad volonter/ka zahtijeva sklapanje ugovora u pisanom obliku, organizator volontiranja takvom zahtjevu mora udovoljiti.
Ugovor o volontiranju morao bi sadržavati podatke o ugovornim stranama uključujući i podatke o prebivalištu i/ili sjedištu; podatke o mjestu volontiranja i trajanju volontiranja; podatke o volonterskim aktivnostima odnosno uslugama koje će volonter/ka obavljati; odredbe o pravima i obvezama ugovornih strana te odredbe o načinu prestanka ugovora o volontiranju.
Specifičnost sadržaja ugovora očitovao bi se kod kratkotrajnog volontiranja i dugotrajnog volontiranja kojim se ugovara pružanje usluga djeci, osobama s invaliditetom, starijim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su potpuno ili djelomice lišene poslovne sposobnosti. Tako bi kod kratkotrajnog volontiranja obvezni sastavni dio ugovora bila i pisana izjava volontera da ne postoje okolnosti zbog kojih bi im volontiranje bilo nedopušteno kao npr. tijekom trajanja sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja ili ako su pravomoćno osuđene za kazneno djelo protiv života i tijela te u drugim slučajevima taksativno nabrojanim u Zakonu o volonterstvu. Dok bi kod dugotrajnog volontiranja u istim okolnostima organizator volontiranja bio dužan pribaviti dokaze da ne postoje okolnosti zbog kojih bi volonteru bilo nedopušteno volontirati, s time da kad je riječ o dugotrajnom volontiranju kojim se ugovara pružanje usluga djeci, organizator volontiranja bio bi još dužan uz pisanu suglasnost volontera pribaviti posebno uvjerenje iz kaznene evidencije koju vodi i ustrojava ministarstvo nadležno za pravosuđe o podacima iz članka 13. stavka 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji.
Nažalost, čini se da će ostati nedefinirano i neodređeno koji su to dokazi te na koji bi način organizator volontiranja mogao pribaviti dokaze o nepostojanju okolnosti zbog kojih bi volonteru bilo nedopušteno volontirati pružajući usluge osobama s invaliditetom, starijim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su potpuno ili djelomice lišene poslovne sposobnosti, s obzirom da je posebno uvjerenje iz kaznene evidencije dopušteno pribaviti samo kad je riječ o povjeravanju poslova čije obavljanje podrazumijeva redovite kontakte s djecom.
Ugovor o volontiranju prestao bi danom pravomoćnosti odluke o potpunom lišavanju poslovne sposobnosti volontera/ke; danom pravomoćnosti odluke o djelomičnom lišavanju poslovne sposobnosti za volontera/ku kad volontiranje prelazi opseg njihove djelomične poslovne sposobnosti; smrću volonterke ili volontera; prestankom djelovanja organizatora volontiranja bez pravnog sljednika; istekom roka na koji je ugovor sklopljen ili ispunjenjem ugovornih uvjeta; sporazumnim ili jednostranim raskidom; nastupanjem okolnosti taksativno nabrojenih u Zakonu o volonterstvu zbog kojeg volonteru ne bi bilo dopušteno volontirati, npr. ako je pravomoćno osuđen za neko od kaznenih djela protiv spolne slobode; iz razloga određenima ugovorom o volontiranju; jednostranim raskidom organizatora volontiranja kad prestane potreba za volontiranjem; jednostranim raskidom organizatora volontiranja kad nije u mogućnosti osigurati uvjete za dalje volontiranje; jednostranim raskidom organizatora volontiranja kad utvrdi da volonterka ili volonter ne ispunjava ugovorene obveze; jednostranim raskidom organizatora volontiranja u slučajevima kršenja dopunskih etičkih pravila donesenih za pojedine oblike volontiranja; jednostranim raskidom organizatora volontiranja u slučajevima predviđenima Kodeksom; jednostranim raskidom organizatora volontiranja kad se ispuni uvjet određen ugovorom o volontiranju.
Andrea Radoš Petrlik, mag. iur.