c S
U središtu

Plaća zaposlenih kod obrtnika koji nisu pristupili Kolektivnom ugovoru za obrt iz 2007. godine

21.03.2013 Mnogi obrtnici nisu članovi potpisnika Kolektivnog ugovora za obrt iz 2007., pa se na njih i njihove radnike ne primjenjuju odredbe tog Kolektivnog ugovora. Stoga se razmatra problematika određivanja plaća te onoga što čini plaću, poput dodataka na plaću, takvim radnicima.

Posljednji Kolektivni ugovor između poslodavaca i radnika (u obrtu), objavljen u NN 84/05, zamijenjen je Kolektivnim ugovorom poslodavaca i radnika u obrtu iz 2007. godine, koji nikada nije službeno objavljen u Narodnim novinama, a njegova primjena ograničena je na njegove potpisnike odnosno obrtnike koji su članovi Udruga poslodavaca obrtnika, malih i srednjih poduzetnika, štedno kreditnih zadruga i stranih predstavništava Hrvatske.

Dakle, Kolektivni ugovor poslodavaca i radnika od 17. ožujka 2005. godine više se ne primjenjuje jer je Kolektivnim ugovorom poslodavaca i radnika od 27. studenoga 2007. godine određeno da njegovim stupanjem na snagu prestaje važiti Kolektivni ugovor od 17. ožujka 2005. i njegov Aneks od 16. ožujka 2006. godine te posljedično prestaje i Odluka ministra nadležnog za rad o njegovoj proširenoj primjeni. Kako je Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11 i 82/12) propisano da propust objave kolektivnog ugovora ne utječe na njegovo izvršenje, Kolektivni ugovor poslodavaca i radnika od 27. studenoga 2007. godine primjenjuje se iako nije javno objavljen.

Većina obrtnika nisu članovi spomenute udruge poslodavaca pa oni nemaju nikakve elemente za utvrđivanje raspona plaća između kvalifikacijskih stupnjeva. U tom slučaju poslodavci - obrtnici (osim u djelatnostima graditeljstva, trgovine, putničkih agencija) svojim kolektivnim ugovorima ili pravilnicima o radu morali bi utvrditi koeficijente za pojedino radno mjesto prema složenosti i kvalifikaciji.

Naime, prema članku 82. Zakona o radu poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom (odnosno zakonom ako je ta plaća povoljnija). Za one koji nemaju kolektivni ugovor vrijedi najniža plaća utvrđena Zakonom o minimalnoj plaći.

Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređena kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu. Kako je iz odredbi članka 82. Zakona o radu vidljivo da poslodavac koji zapošljava do 20 radnika nema obvezu donositi pravilnik o radu, obrtnici bez kolektivnog ugovora do 20 zaposlenih nemaju osnove i mjerila za utvrđivanje najnižih plaća za složenije poslove zato se, prema mišljenju obrtničkih komora, tim obrtnicima preporuča primjena koeficijenata izračunatih prema plaćama iz Kolektivnog ugovora za obrt iz 2005. godine. Umnožak tih koeficijenata s najnižom plaćom propisanom Zakonom o minimalnoj plaći u iznosu od 2.814,00 kuna daje najniže plaće prema kvalifikacijskim stupnjevima.

Isto vrijedi i za određivanje drugih materijalnih prava radnika (npr. dodataka na plaću). Ovdje također treba navesti ono što je rečeno ranije uz članak 82. Zakona o radu. Budući da u ovom slučaju osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom (odnosno jesu, ali se na konkretne radnike čiji poslodavci-obrtnici nisu pristupili novom Kolektivnom ugovoru za obrt, on ne primjenjuje), poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika, dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu. No, kako mnogo obrtnika, zbog činjenice da zapošljavaju manje od 20 radnika, nema obvezu donošenja pravilnika o radu, onda i u pogledu dodataka na plaću (koji čine plaću), ako ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se oni mogli odrediti, i ovdje se preporuča primjena odredbi Kolektivnog ugovora poslodavaca i radnika (u obrtu) iz 2005. godine.