Kada govorimo o blagdanima treba reći da je prema članku 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima, u Republici Hrvatskoj 1. svibnja - Praznik rada. U dane blagdana u Republici Hrvatskoj se ne radi. Radnici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.
Odredbom članka 87. Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09, 61/11 i 82/12) propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, radnik ima pravo na naknadu plaće, i to, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.
Prema članku 86. Zakona o radu, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.
Zakon o radu ne regulira koliko iznosi povećanje plaće, pa se to mora urediti kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Ako tim aktima, odnosno ugovorima, povećanje plaće ne bi bilo uređeno, mišljenja smo da bi radniku trebalo isplatiti primjerenu plaću (odnosno primjereno povećanje plaće), sukladno članku 82. Zakona o radu.
Kako smo već rekli, u dane blagdana u Republici Hrvatskoj se ne radi i radnici u te dane imaju pravo na naknadu plaće. No, pravo na naknadu plaće za blagdan nije bezuvjetno već ovisi, ipak, o rasporedu radnog vremena.
Naime, radnik će, kada zbog blagdana ne radi, imati pravo na naknadu plaće samo ako blagdan pada u dan kada je radnik prema rasporedu dužan raditi, a ne i ako blagdan pada u nedjelju ili neki drugi dan kada radnik ne treba raditi i kada inače ne ostvaruje plaću.
Međutim, na tu naknadu plaće za blagdan imat će pravo samo oni radnici koji ne rade na dan blagdana, a ne i oni koji taj dan rade.
Naime, radnik koji je radio na blagdan (u našem slučaju s obzirom na aktualnost to će biti 1. svibanj – Praznik rada) ima za rad na taj dan pravo na redovnu plaću i dodatak (uvećanje plaće) za rad za blagdan, ali ne i na naknadu plaće za blagdan iz Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima jer tu odredbu treba promatrati vezano uz odredbu članka 1. stavka 2. toga Zakona, što, prema našem mišljenju, znači da je tim Zakonom predviđeno pravo na naknadu plaće za blagdan samo u onim slučajevima kada radnik zbog blagdana ne radi, a inače bi trebao raditi.
Može se reći da će za rad na dan 1. svibnja, dakle, u dan koji je proglašen Praznikom rada, prema Zakonu o radu radnik imati pravo na različita materijalna i nematerijalna prava iz radnog odnosa ovisno o sljedećim situacijama: ako je radnik radio 1. svibnja (na Praznik rada), dakle u srijedu (1. svibnja 2013.), imat će pravo na plaću uvećanu za dodatak za rad blagdanom. Ako srijeda nije redoviti radni dan radnika, radom na taj dan radnik je ostvario prekovremene sate pa će imati i pravo na uvećanje plaće s osnove prekovremenog rada (u praksi se nekada umjesto dodatka za prekovremeni rad radniku daje slobodni dan; također, neki pravilnici o radu i kolektivni ugovori propisuju da ako radnik istovremeno ostvaruje dvije osnove za povećanje plaće, viši dodatak kumulira ostale), a poslodavac je radniku dužan, ako je u pitanju rad na dan tjednog odmora, omogućiti i jedan dan odmora u narednom razdoblju.
Ako je srijeda inače redoviti radni dan radnika, radnik neće imati pravo na dodatak na plaću za prekovremeni rad, već samo na plaću i dodatak za plaću za rad blagdanom.