No, ovdje se ne želimo baviti parnicom i posljedicama svjedočenja i nesvjedočenja na sudu, već o jednom praktičnom pitanju koje se često postavlja u radnopravnim odnosima. Naime, radnici se obraćaju poslodavcima s molbom/zahtjevom da izostanu s posla budući da određeni dan moraju pristupiti sudu u svojstvu svjedoka. Dakako, poslodavac to neće i ne može osporiti. Sudu se mora pristupiti. Međutim, ono što stvara nedoumicu je sljedeće – kako pravdati izostanak na poslu zbog svjedočenja na sudu i mora li se taj izostanak platiti kao da je radnik radio? Mogu li se ovi izostanci svaki put opravdati?
U odgovoru treba poći od onoga što smo već naglasili – prema članku 235. stavak 1. Zakona o parničnom postupku svaka osoba koja se poziva kao svjedok dužna je odazvati se pozivu, a ako ovim zakonom nije drugačije određeno, dužna je i svjedočiti.
Dakle, nema dvojbe da se radnik kao svjedok mora odazvati, dakle, to znači da taj dan mora izostati s posla kao i svaki drugi dan kada i ako ga sud pozove da pristupi kao svjedok u parnici.
Što se pravdanja izostanka s posla tiče, možemo reći sljedeće – u skladu s prije navedenim u vezi dužnosti svjedočenja, odnosno dužnosti pristupanja sudu, ako je radnik pozvan kao svjedok u parnici, smatramo da je poslodavac dužan radniku omogućiti izbivanje s posla.
Onaj dan kada izbiva s posla zbog svjedočenja na sudu, ako se radi o cjelodnevnom izbivanju, radnik bi mogao koristiti godišnji odmor ili bi, s druge strane, to mogao biti opravdani, neplaćeni dopust, pogotovo ako se radi o samo nekoliko sati izbivanja s posla zbog svjedočenja na sudu.
U vezi pitanja kako takav izostanak pisati u evidenciji radnog vremena, ako će radnik koristiti godišnji odmor, onda izostanak na taj dan treba voditi kao godišnji odmor, a ako će radnik biti na svojevrsnom opravdanom, neplaćenom dopustu, onda sate izostanka treba u evidenciji radnog vremena voditi u rubrici "sati nenazočnosti tijekom dnevnog rasporeda radnog vremena u kojima radnik ne obavlja ugovorene poslove" (članak 8. stavak 1. točka 11. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima).
Treba pritom napomenuti da radnik kao svjedok koji je pristupio sudu ne bi smio biti oštećen, u smislu toga da ne ostvari niti osobni dohodak niti da mu to netko nadoknadi, pa je odredbama Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima (NN 8/88 i 3/94), koji se primjenjuje u parničnim i kaznenim postupcima, propisano da osobama u radnom odnosu pripada pravo na naknadu za izgubljeni osobni dohodak za vrijeme odsustvovanja s rada zbog odazivanja na poziv u svojstvu svjedoka, vještaka ili stručne osobe.
Također, osobama u radnom odnosu naknadu izgubljenog osobnog dohotka isplaćuje poslodavac, s time da poslodavac ima pravo na povrat isplaćene naknade osobnog dohotka od suda koji vodi postupak. Isto tako, radnik koji je sudu pristupio u svojstvu svjedoka imao bi pod uvjetima iz navedenog Pravilnika i pravo na putni trošak i dnevnicu (članak 6.-10. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima).
No, pored svega navedenog, treba reći da poslodavci ponekad na izostanke s posla zbog svjedočenja radnika na sudu, a koji traju najduže nekoliko sati, sitno „zažmire“ pa se sati izostanka vode kao da je radnik radio.