Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (Nar. nov., br. 94/13), koji je stupio na snagu 30. srpnja 2013. (osim odredbe članka 10. tog Zakona, koja stupa na snagu 31. kolovoza 2014.), jedan je u nizu propisa kojima je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno s regulativom Europske unije.
To usklađenje dogodilo se i na dijelu regulative predškolskog odgoja i obrazovanja koje se bavi zasnivanjem radnog odnosa u vrtiću. U odnosu na ranije važeće odredbe Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (Nar. nov., br. 10/97 i 107/07), može se primijetiti kako su današnje zapreke za zapošljavanje u vrtiću bitno restriktivnije.
Tako je sada propisano da radni odnos u dječjem vrtiću ne može zasnovati osoba koja je pravomoćno osuđena (ili se protiv nje vodi kazneni postupak) na kaznu zatvora (neovisno o tome je li izrečena uvjetna ili bezuvjetna kazna) za neko od kaznenih djela počinjenih s namjerom protiv života i tijela, protiv Republike Hrvatske, protiv pravosuđa, protiv javnog reda, protiv imovine, protiv službene dužnosti, protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, protiv osobne slobode, protiv spolne slobode, spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, protiv braka, obitelji i djece, protiv zdravlja ljudi, protiv opće sigurnosti, krivotvorenja, te bilo koje drugo kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta ili korištenjem djeteta ili maloljetne osobe, osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu.
Zapreke se nalaze i u području prekršajnog prava. Naime, radni odnos u dječjem vrtiću ne može zasnovati osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od prekršajnih djela za nasilničko ponašanje, osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu. Kao i u slučaju kaznenopravnih zapreka, i u slučaju počinjenja prekršajnih djela radni odnos u dječjem vrtiću ne može zasnovati ni osoba protiv koje se vodi prekršajni postupak za neko od navedenih prekršajnih djela.
Nadalje, ako osoba u tijeku radnog odnosa u dječjem vrtiću bude pravomoćno osuđena za neko od navedenih kaznenih djela ili neko od navedenih prekršajnih djela, dječji vrtić kao poslodavac otkazat će mu ugovor o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka izvanrednim otkazom ugovora o radu, u roku od 15 dana od dana saznanja za pravomoćnu osudu, a nakon isteka tog roka redovitim otkazom ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, u kojem će slučaju poslodavac, istodobno uz otkazivanje ugovora o radu, od radnika zahtijevati da odmah prestane raditi tijekom otkaznog roka. Takva osoba ne može obavljati ni poslove u dječjem vrtiću kao vanjski suradnik dječjeg vrtića.
Ako dječji vrtić kao poslodavac sazna da je protiv osobe u radnom odnosu u dječjem vrtiću pokrenut i vodi se kazneni postupak za neko od navedenih kaznenih djela ili prekršajni postupak za neko od navedenih prekršajnih djela, udaljit će osobu od obavljanja poslova do obustave kaznenog, odnosno prekršajnog postupka, odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude, uz pravo na naknadu plaće u visini dvije trećine prosječne mjesečne plaće koju je osoba ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova. U slučaju da je protiv radnika pravomoćnim rješenjem obustavljen kazneni, odnosno prekršajni postupak ili je pravomoćnom presudom radnik oslobođen odgovornosti, radniku će se vratiti obustavljeni dio plaće od prvog dana udaljenja.
Ovdje se zapravo riječima „udaljenje s posla“ govori o institutu suspenzije, koji je reguliran odredbama Zakona o radu, samo u slučaju iz članka 149. stavak 10. toga Zakona. Također se postavlja pitanje kako će se u evidenciji rada voditi sati odnosno dani za vrijeme kojih je radnik udaljen s posla.
Konačno, u dječjem vrtiću ne mogu raditi niti osobe kojima je izrečena zabrana rada ili im je prestao radni odnos zbog nezakonitog i/ili neprofesionalnog postupanja na štetu prava i interesa djece, kao niti osoba koja ima izrečenu mjeru za zaštitu dobrobiti djeteta sukladno posebnom propisu (članak 108. – 122. Obiteljskog zakona).