Kako platiti rad radnika koji je radio u noći kada je započelo zimsko računanje vremena

Radnici o kojima govorimo radili su dakle u vrijeme kada su se pomaknule kazaljke na satu za jedan sat unatrag. U tom se slučaju radilo o noćnom radu, u smislu članka 48. Zakona o radu koji propisuje da je noćni rad - rad radnika kojeg on, neovisno o njegovom trajanju, obavlja u vremenu između dvadeset dva sata uvečer i šest sati ujutro idućega dana, a u poljoprivredi između dvadeset dva sata uvečer i pet sati ujutro idućega dana, ako za određeni slučaj Zakonom o radu ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća nije drukčije određeno.

U vezi navedenog pomicanja kazaljki postavljaju se pitanja:

- kako platiti rad radnika koji je radio u noći kada je započelo zimsko računanje vremena?

- kako evidentirati u evidenciji radnog vremena sate rada (odnosno početak i kraj rada)?

Zašto je ovo bitno? Zato što smo primijetili da su se na internetskim portalima pojavili određeni napisi da neki poslodavci ne žele radnicima platiti „taj jedan ekstra sat rada“ do kojeg je došlo zbog pomicanja kazaljki, jer da se „radnici nisu bunili kad se ljetos sat pomaknuo za jedan sad unaprijed pa su radili jedan sat kraće, a bili su plaćeni“.

Dakle, problem nastaje zbog toga što su oni koji su 27. listopada 2013. (odnosno u noći sa subote na nedjelju) radili noćnu smjenu koja je završila ili u tri sata ujutro ili kasnije (ili su pak u tri sata započeli s radom), zbog pomicanja kazaljki na satu za jedan sat unatrag zapravo faktički morali raditi jedan sat dulje nego inače. Postavlja pitanje kako platiti taj jedan sat?

Prije svega treba reći da ako je radnik zbog pomicanja kazaljki unatrag STVARNO radio jedan sat dulje nego inače – činjenica duljeg rada je neupitna i ne može se negirati. Kako je raspored radnog vremena različit od djelatnosti do djelatnosti, ne možemo automatski tvrditi da je u slučaju rada duljeg za jedan sat taj dan, u tom tjednu došlo do prekovremenog rada, ali sa sigurnošću možemo tvrditi da taj jedan sat rada više predstavlja noćni rad, u smislu Zakona o radu, a on se, prema članku 86., ima platiti u povećanom iznosu. Međutim, ako je istovremeno ostvaren i prekovremeni rad, sukladno istoj odredbi, treba se radniku platiti i povećana plaća za prekovremeni rad. Isto, prema navedenoj odredbi, vrijedi i za plaćanje rada nedjeljom i u otežanim uvjetima rada (ako su postojali).

Međutim, mnogi pravilnici o radu i kolektivni ugovori propisuju odnosno uređuju da se više istovremeno ostvarenih dodataka za plaću međusobno isključuje, odnosno da najviši dodatak za plaću obuhvaća sve ostale dodatke pa bi u okviru takve regulative radnik imao pravo samo na najviši dodatak za plaću ostvaren zbog jednog ekstra sata rada.

S druge strane, ako je radnik ljetos radio jedan sat kraće, zbog pomicanja kazaljki na satu unaprijed, ne vidimo zašto je poslodavac morao radniku platiti taj jedan sat više, kojeg radnik faktički nije odradio. Ako je poslodavac ipak taj jedan sat radniku platio, moguće bi bilo da sada, u situaciji kad se prešlo na zimsko računanje vremena kada je radnik faktički radio jedan sat dulje, radnik naknadno poslodavcu da pisanu izjavu kojom se odriče potraživanja na ime jednog sata rada više u noći 27. listopada 2013. (budući da je ljetos bio plaćen za jedan sat rada kojeg stvarno nije odradio).

Što se tiče evidencije radnog vremena, a u vezi sa člankom 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Nar. nov., br. 37/11), postavlja se pitanje kako taj jedan ekstra sat rada zabilježiti u evidenciji o radnom vremenu. Tu će nam odgovor dati članak 3. Uredbe o računanju vremena u 2013. godini, prema kojem se „sat koji se 27. listopada 2013. godine zbog pomicanja za jedan sat unatrag pojavljuje dva puta između 02 h 00 min i 00 s i 03 h 00 min i 00 s, označava se prvi put kao sat 2A, a drugi put kao sat 2B“.

Primjerice, ako je radnik završio s radom u tri sata ujutro „prema starom vremenu“, onda mu se u evidenciji radnog vremena, u kolonu „završetak rada“, upisuje „2A“, a kao ukupni dnevni sati rada upisuju se stvarni sati rada. No, ako je radnik radio do tri sata ujutro „prema novom vremenu“, u evidenciji radnog vremena, u kolonu „završetak rada“, upisuje mu se „2B“, a kao ukupni dnevni sati rada upisuju se također stvarni sati rada. Isto se, na odgovarajući način, odnosi i na slučajeve kada je radnik počeo s radom u tri ujutro. Ako je jedan ekstra sat rada ostvaren u tijeku smjene (a ne na kraju ili na početku), onda se u evidenciju radnog vremena, u koloni „početak rada“ i „završetak rada“ naravno neće pisati sati „2A“ i „2B“, ali će se u rubrici „dnevno radno vrijeme u satima“ pisati stvarno odrađeni broj sati navedene noći.