c S
U središtu

Upis zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju i clausula intabulandi

02.12.2013 U primjeni propisa o ugovoru o doživotnom uzdržavanju pojavila se dvojba - mora li primatelj uzdržavanja dati dozvolu za upis zabilježbe tog ugovora u zemljišnoj knjizi. U članku se razmatraju relevantne odredbe tih propisa i daje odgovor na pitanje.

Prema odredbi članka 579. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08 i 125/08 – u nastavku: ZOO), ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnina, davatelj uzdržavanja ovlašten je zatražiti zabilježbu toga ugovora u zemljišnu knjigu (članak 581. ZOO).

Tim upisom davatelj uzdržavanja osigurava sebi pozivom na načelo povjerenja u zemljišne knjige (članak 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odnosno članak 8. Zakona o zemljišnim knjigama), zaštitu prava.

Postavlja se pitanje – treba li ugovor o doživotnom uzdržavanju sadržavati klauzulu intabulandi radi provedbe njegove zabilježbe u zemljišnoj knjizi?

Općenito kad se radi o zabilježbi kao zemljišnoknjižnom upisu, treba se podsjetiti na članak 70. Zakona o zemljišnim knjigama kojim je propisano da se zabilježbe mogu odrediti kad je to predviđeno tim ili drugim zakonom. Kad zakon predviđa mogućnost zabilježbe, nju na prijedlog ovlaštene osobe, suda ili drugoga nadležnoga tijela, rješenjem određuje zemljišnoknjižni sud, ako nije što posebno određeno.

S druge strane, već spomenutim člankom 581. stavak 1. ZOO-a, kao „drugi zakon“ u smislu članka 70. Zakona o zemljišnim knjigama, propisano je da je, ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnina, davatelj uzdržavanja ovlašten zatražiti zabilježbu toga ugovora u zemljišnu knjigu.

Dakle, budući da na upis zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju upućuje i ovlašćuje sam propis – odnosno članak 581. stavak 1. ZOO-a, za takav upis u zemljišne knjige nije potrebna tzv. clausula intabulandi, tj. izričita izjava volje primatelja uzdržavanja, kao zemljišnoknjižnog vlasnika i osobe čije se zemljišnoknjižno pravo tim upisom ograničava, o pristanku na tu zabilježbu.

Treba također reći da se upisana zabilježba briše nakon smrti primatelja uzdržavanja jer je davatelju uzdržavanja odgođeno stjecanje prava vlasništva na nekretnini do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.