Suvlasnik ovlašten za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravitelju, odnosno trećim osobama i granice njegovih ovlasti određuju se međuvlasničkim ugovorom, kojeg reguliraju odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. O njegovom imenovanju odlučuju isključivo suvlasnici većinom glasova.
Zapravo riječ je o osobi koja predstavlja vezu između upravitelja i suvlasnika zgrade i za njega je u praksi, budući da zakonodavac nije odredio poseban naziv za osobu koja predstavlja i zastupa suvlasnike prema upravitelju i trećim osobama, uobičajen naziv „predstavnik suvlasnika“ ili „predstavnik stanara“.
Koje su ovlasti i obveze predstavnika, te ima li i kakvu odgovornost prema suvlasnicima, suvlasnici trebaju odrediti međuvlasničkim ugovorom, budući da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne sadrži takvu odredbu.
Budući da za obavljanje te dužnosti osoba koja stanuje u zgradi mora biti njezin suvlasnik, dakle mora biti vlasnik ili suvlasnik stana u kojem živi, stanar koji živi u stanu u zgradi, a koji nije i vlasnik, odnosno suvlasnik tog stana, ne bi mogao biti predstavnik suvlasnika.
Suvlasnici zgrade mogu slobodno odrediti jednog ili više predstavnika te vrstu i opseg ovlasti koje prenose na te predstavnike. Istim ugovorom trebaju odrediti prava i ovlaštenja zamjenika tih predstavnika. Ako se u međuvlasničkom ugovoru ova ovlaštenja posebno ne odrede, pretpostavlja se da zamjenici imaju jednaka ovlaštenja kao i predstavnici koje prema potrebi zamjenjuju.
U svakom slučaju, bilo bi dobro da se u međuvlasničkom ugovoru predvide uvjeti pod kojima zamjenici predstavnika zastupaju suvlasnike, posebno okolnosti koliko dugo treba trajati spriječenost predstavnika da bi umjesto njega ovlaštenje za predstavljanje preuzeo zamjenik. Treba, naime, izbjeći preplitanje nadležnosti predstavnika i njegova zamjenika.
Možemo reći da je predstavnik suvlasnika bitna karika u životu i održavanju neke stambene zgrade. Kako bi suradnja upravitelja i suvlasnika bila što bolja, njihov je predstavnik dužan održavati redovne godišnje sastanke suvlasnika, upoznati ih sa stanjem zgrade, potrebnim radovima na njezinom održavanju, troškovniku kod izvođenja određenih sanacija itd. Iako u praksi ima primjera izvrsne suradnje predstavnika sa suvlasnicima, odnosno s upraviteljem, česti su slučajevi gdje takve osobe provode samovolju i rade „na svoju ruku“.
Naime, u praksi upravljanja zgradama ponekad je vidljivo da predstavnik suvlasnika ne ispunjava ulogu koju mu određuje zakon. Često se može primijetiti samovoljno donošenje odluka i financiranje zahvata bez upoznavanja ostalih suvlasnika, a zabilježen je i niz primjera zlouporaba na štetu suvlasničke zajednice. U takvim slučajevima kada predstavnik suvlasnika ne poštuje međuvlasnički ugovor ili ako ne ispunjava svoje obveze, suvlasnici ga mogu prvo opomenuti ili odmah, bez prethodno navedene opomene, smijeniti i izabrati drugoga.
Kako suvlasnici predstavnika određuju ugovorom, svaka promjena takve osobe treba biti regulirana i izmjenom međuvlasničkog ugovora, što svojim potpisom ugovora potvrđuje većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine u m2.