Sukladno članku 20. Zakon o računovodstvu poduzetnici su dužni dostaviti godišnje financijsko izvješće Financijskoj agenciji u roku od šest mjeseci odnosno devet mjeseci ako se radi o konsolidiranom financijskom izvješću, od zadnjeg dana poslovne godine radi javne objave. Sukladno članku 2. tog Zakona, poduzetnicima se smatraju trgovačka društva i trgovac pojedinac kako je to propisano Zakonom o trgovačkim društvima. Financijska agencija vodi registar godišnjih financijskih izvješća i obavještava sudski registar trgovačkog suda o dostavljenim financijskim izvješćima.
Važno je napomenuti da se porezne prijave, kako poreza na dodanu vrijednost tako i poreza na dohodak odnosno dobit, podnose nadležnoj ispostavi porezne uprave. Sukladno članku 70. stavak 3. Zakona o sudskom registru, a u vezi sa člankom 23. stavak 10. Zakona o računovodstvu, ako poduzetnik ne dostavi tri godine za redom godišnje financijsko izvješće Financijskoj agenciji radi javne objave, ona je dužna obavijestiti o toj činjenici sudski registar kako bi se izvršila najava brisanja takvog pravnog subjekta iz sudskog registra. Na temelju takvog zakonskog rješenja uvodi se pravna pretpostavka da onaj poduzetnik koji nije dostavio Financijskoj agenciji godišnje financijsko izvješće odnosno konsolidirano financijsko izvješće, ne vodi poslovne knjige i ne prijavljuje porez poreznoj upravi, što ne mora nužno odgovarati činjeničnom stanju.
Može se opravdano postaviti pitanje zbog čega je zakonodavac stanovišta da se pravni subjekti koji nisu dostavili godišnja financijska izvješća moraju brisati iz sudskog registra? Naime, opravdano se može pretpostaviti da takvi pravni subjekti imaju i obveze ne samo prema državi nego i prema svojim vjerovnicima. Pravna posljedica brisanja pravne osobe iz sudskog registra je ne samo prestanak njezinog postojanja već i nemogućnost naplate tražbine od strane vjerovnika jer je njegov dužnik prestao postojati. U slučaju da je vjerovnik pokrenuo ovršni odnosno parnični postupak u cilju naplate svoje tražbine, sud je dužan sukladno članku 212. Zakona o parničnom postupku prekinuti postupak jer je stranka u postupku prestala postojati. Takvim pravnim rješenjem onemogućuje se vjerovnika da pred trgovačkim sudom pokrene postupak utvrđivanja proboja pravne osobnosti kao i da protiv dužnika podnese kaznenu prijavu zbog kaznenog djela neisplate plaće. Nadalje, ovakvo rješenje omogućuje jednostavno i besplatno gašenje tvrtke, a eventualna potraživanja vjerovnici će jednostavno morati otpisati u cijelosti.
Izmjenama i dopunama Zakona o sudskom registru (Narodne novine br. 148/13) u članku 70. stavku 13. uvedena je i mogućnost brisanja iz registra trgovačkih društava, trgovaca pojedinaca i obrtnika nad kojima je odbačen ili odbijen prijedlog za pokretanje postupka predstečajne nagodbe odnosno stečaja. Napominjemo da postoji bitna razlika između odbacivanja i odbijanja prijedloga. Podnesak koji je upućen nadležnom tijelu, a koji ne zadovoljava zakonom propisane uvjete da bi se po njemu moglo postupiti, nadležno će tijelo sukladno posebnom zakonu odbaciti, dakle, neće uopće rješavati o meritumu stvari. Međutim, kad nadležno tijelo odlučuje meritorno o podnesku kojim se pokreće postupak i smatra da je zahtjev neosnovan, podnositelja će odbiti. Ovo razlikovanje važno je zbog činjenice što ni u stečajnom postupku, a ni u postupku predstečajne nagodbe nadležno tijelo ne može odbiti podnositelja prijedloga već prijedlog može samo odbaciti odnosno postupak obustaviti.
Budući da je do sada odbačeno preko tri tisuće prijedloga za pokretanjem postupka predstečajne nagodbe, zbog ovakvog zakonskog rješenja može se očekivati da će svi dužnici koji nemaju imovine, a prijedlog za pokretanje postupka predstečajne nagodbe im je odbačen, biti brisani iz sudskog registra. Brisanjem takvih dužnika bit će i obrisane i njihove obveze prema vjerovnicima.
Daniel Deković, mag. iur.