Dokup mirovine u praksi se često izjednačava s dokupom mirovinskog staža, no, s pravne strane između ta dva instituta postoji značajna razlika. Dokup mirovinskog staža bio je propisan Zakonom o radnim odnosima koji je prestao važiti početkom 1996. stupanjem na snagu Zakona o radu (NN 38/95). Nakon toga, iako je taj institut radnog prava napušten, nastavio se primjenjivati kao svojevrsna doživotna otpremnina koja se u praksi često nazivala dokupom mirovine. Međutim, dokupom mirovinskog staža u pojedinim su se slučajevima, uz povećanje mirovine, ostvarivali i uvjeti za stjecanje prava na mirovinu prije navršavanja propisanih uvjeta, dok se dokupom mirovine samo povećava mirovina koja je već stečena pod propisanim uvjetima. Isto tako, dokup mirovinskog staža provodio je nadležni organ mirovinskog i invalidskog osiguranja u vlasništvu države (primjerice, današnji Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje), dok dokup mirovine provodi trgovačko društvo pa korisnik, osim zakonom određene mirovine, prima i dokupljenu mirovinu.
Budući da se dokup mirovine kao institut radnog prava u praksi provodi više od dvadeset godina te je često predmet kolektivnog pregovaranja i ugovaranja, bilo je potrebno popuniti pravnu prazninu te ozakoniti dosadašnju praksu i način rada. Iako se u Zakonu o porezu na dohodak (članak 9. stavak 1. točka 4.) definira dokup mirovine, dosad nije bio normativno uređen kao zaseban institut tržišta rada.
Donošenjem Zakona o doživotnoj otpremnini odnosno dokupu mirovine koji je stupio na snagu 26. prosinca 2013., uređuje se ostvarivanje doživotne otpremnine, odnosno dokup mirovine te osnivanje i poslovanje društava koja provode dokup mirovine. Dokupom mirovine želi se ublažiti posljedica neizbježnog ranijeg umirovljenja svih onih radnika koji svojim odlaskom stvaraju preduvjete za novo zapošljavanje te poboljšati njihov materijalni položaj u mirovini za iznos dijela propuštene mirovine, čime se povećava broj zadovoljnih umirovljenika (koji bi to ionako postali, no sada su oni djelomično i na teret poslodavca, a ne samo države).
U skladu s navedenim zakonom, dokup mirovine jest isplata otpremnine radnicima zbog njihovog odlaska u mirovinu, kao dijela doživotne mirovine određene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju koji bi se ostvario da je navršena određena starosna dob i/ili određeni mirovinski staž, a koje uplaćuju poslodavci za svoje radnike u vrijeme njihovog umirovljenja i koja se određuje i isplaćuje u mjesečnim obrocima, kao dokupljena mirovina.
Ukratko, dokup mirovine ima karakter doživotne otpremnine koja se isplaćuje u obrocima, a rezultat je sporazuma, odnosno socijalnog dijaloga između poslodavca i radnika koji odlaze u mirovinu. Dokup mirovine ustvari je razlika mirovine određene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju koju će ostvariti radnik koji ide u mirovinu i mirovine koju bi ostvario da je navršio određene godine života i/ili određeni mirovinski staž prema tom zakonu. Iako je dokup mirovine svojevrsna doživotna otpremnina, po svojoj prirodi i svrsi ne utječe na pravo na klasičnu otpremninu niti se ovime gubi pravo na otpremninu.
Korisnik dokupa mirovine jest radnik kojemu se po prestanku rada i odlaska u mirovinu otpremnina isplaćuje doživotno i mjesečno obročno, kao dokupljena mirovina. To je radnik koji je ostvario pravo na mirovinu u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, te kojemu se otpremnina isplaćuje na temelju ugovora o dokupu mirovine zaključenog između njegova poslodavca i društva za dokup mirovine. Određeno je da u slučaju smrti korisnika dokupa mirovine, korisnici obiteljske mirovine koji ostvaruju pravo na tu mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, ostvaruju razmjerni dio dokupljene mirovine pod uvjetima za stjecanje, određivanje i korištenje obiteljske mirovine prema tom zakonu.
Društvo za dokup mirovine jest trgovačko društvo osnovano kao dioničko društvo, koje obavlja savjetovanje sudionika u socijalnom sporazumijevanju, posreduje u isplati otpremnina tako što isplaćuje dokupljene mirovine, upravlja imovinom od prikupljenih sredstava za njihovu isplatu i obavlja ostale djelatnosti u vezi s time. Propisano je i da najniži temeljni kapital društva za dokup mirovine iznosi 10 milijuna kuna, te da društvo za dokup mirovine može izdati samo dionice na ime i one se ne mogu pretvoriti u dionice na donositelja.
Postupak dokupa mirovine provodi se kod poslodavca, socijalnim dijalogom i sporazumijevanjem između njega i radnika koji odlazi u mirovinu. Za vrijeme trajanja postupka sklapanja ugovora o dokupu mirovine, poslodavac mora budućeg korisnika dokupa mirovine obavijestiti o iznosu razlike mirovine koja će mu se isplaćivati te o svim ostalim stvarima koje utječu na korištenje dokupa mirovine. Ako se slaže s dokupom mirovine, radnik mora poslodavcu dati pisani pristanak na isplatu dokupljene mirovine čime se dodatno osigurava obaviještenost radnika kao i njegovo aktivno sudjelovanje u provedbi mjera koje su od njegova interesa. Pisani pristanak radnika na isplatu dokupljene mirovine dio je sporazuma o prestanku ugovora o radu, no u slučaju neprihvaćanja dokupa mirovine od strane radnika, ne znači da radniku pripada svota koja je tome namijenjena, nego tada sredstva za dokup ostaju poslodavcu, a on radniku isplaćuje samo dužnu otpremninu.
Dokup mirovine financiraju poslodavci na način da s društvom za dokup mirovine sklapaju ugovor i tome društvu uplaćuju određenu premiju. Premija se može isplatiti jednokratno (u cijelosti) ili kroz obročne uplate (najdulje za tri godine). Izračun premije jest ujedno i izračun cijene dokupa mirovine koji je različit od slučaja do slučaja jer se premija utvrđuje na temelju svote dokupljene mirovine, aktuarske računice i drugih elemenata koji se tom prigodom uzimaju u obzir za svakog pojedinog radnika (članak 15. Zakona). Ako ugovorena premija ne bude uplaćena u cijelosti, dokupljena mirovina će se smanjiti. Primjerice, ako poslodavac ne ispuni u cijelosti obveze iz ugovora, društvo za dokup mirovine isplaćivat će ugovorenu dokupljenu mirovinu sljedećih 12 mjeseci od dana dospijeća neuplaćenog obroka, a nakon toga nastaviti s isplatom dokupljene mirovine određene razmjerno stvarno uplaćenom iznosu premije.
Društvo za dokup mirovine odgovorno je poslodavcu za štetu nastalu zbog neispunjenja ili neprimjerenog ispunjenja svojih obveza iz ugovora o dokupu mirovine.
Zaključno, dokup mirovine jest svojevrsna doživotna otpremnina koja se korisniku isplaćuje doživotno u mjesečnim obrocima i koju financira poslodavac, a u njegovo ime isplaćuje trgovačko društvo te se određuje kao razlika između prijevremene starosne mirovine i mirovine koju bi zaposleni ostvario da je ostao u radnom odnosu do pune mirovine.
Na ovaj se način korisnicima dokupa mirovine trajno povećavaju primanja u mirovini čime se poboljšava materijalna i socijalna sigurnost radnika koji zbog gospodarskih razloga prije vremena odlaze u mirovinu. Dakako, smisao dokupa mirovine nije poticanje na povećanje broja prijevremenih umirovljenja niti je u funkciji prisilnog upućivanja radnika u mirovinu, nego ublažavanje posljedica neizbježnog ranijeg umirovljenja onih koji svojim odlaskom stvaraju preduvjete za novo zapošljavanje.
Na ovaj bi se način poslodavcima pružila mogućnost da na neki način obeštete radnike koji moraju ranije u mirovinu i „zahvale“ im što istovremeno oslobađaju radna mjesta za mlađe radnike, a samim umirovljenicima poboljšao bi se socijalni status jer bi i u prijevremenoj mirovini primali puni iznos mirovine, odnosno onaj iznos koji bi dobili da su odradili čitav radni vijek.
Marina Turković