Izmjene propisane novelom tehničke su prirode i tiču se osobnog identifikacijskog broja (OIB), a što je učinjeno radi usklađivanja s drugim važećim propisima, primarno Zakonom o osobnom identifikacijskom broju. Prema odredbi članka 2. toga Zakona, OIB je stalna identifikacijska oznaka obveznika osobnog identifikacijskog broja, koju njegovi korisnici koriste u službenim evidencijama, u svakodnevnom radu i kod razmjene podataka. Odredbom članka 5. stavak 1. Zakona obveznici odnosno osobe kojima se OIB dodjeljuje su: hrvatski državljani, pravne osobe sa sjedištem na području Republike Hrvatske i strane fizičke i pravne osobe kod kojih je nastao povod za praćenje na području Republike Hrvatske.
Prema članku 6. stavku 1. Zakona obveznici broja obvezni su koristiti dodijeljeni im osobni identifikacijski broj:
1. na svim prijavama i ostalim podnescima kojima komuniciraju s korisnicima broja,
2. na ispravama koje koriste u obavljanju poslova svoje djelatnosti (računima, potvrdama i sličnim ispravama) te
3. u električkom poslovanju i poslovima platnoga prometa.
Obveznici broja obvezni su koristiti osobni identifikacijski broj drugog obveznika broja:
1. na računima prema posebnim propisima,
2. u izvješćima, prijavama i obrascima na kojima se navode drugi obveznici broja, a koji se podnose ili dostavljaju korisnicima broja.
Tako sada smrtovnica i rješenje o nasljeđivanju moraju sadržavati podatak o osobnom identifikacijskom broju kao stalnoj identifikacijskoj oznaci osobe (kako ostavitelja, tako i nasljednika) koja se koristi u službenim evidencijama, u svakodnevnom radu i kod razmjene podataka.
Novelom je propisano da se u smrtovnicu unose: „1. prezime i ime ostavitelja, po mogućnosti osobni identifikacijski broj i jedinstveni matični broj građanina, ime jednoga od njegovih roditelja, ostaviteljevo zanimanje, datum rođenja i državljanstvo, a za ostavitelja koji je bio u braku i prezime koje je imao prije sklapanja braka,…“ (članak 193. stavak 1. točka 1. Zakona o nasljeđivanju).
U sadržaj rješenja o nasljeđivanju sada je potrebno unijeti: „1. prezime i ime ostavitelja, njegov osobni identifikacijski broj, ime jednoga od njegovih roditelja, datum rođenja, državljanstvo te za osobe umrle u braku i njihovo prezime koje su imale prije sklapanja braka, 2. oznaku nekretnina s podacima iz zemljišnih knjiga potrebnima za upis, kao i oznaku pokretnih stvari i drugih prava za koja je sud utvrdio da ulaze u ostavinu, 3. prezime i ime nasljednika, njegov osobni identifikacijski broj, njegovo prebivalište, odnos nasljednika prema ostavitelju, nasljeđuje li ga kao zakonski ili oporučni nasljednik, a ako ima više nasljednika, i nasljedni dio svakoga pojedinog nasljednika izražen razlomkom, 4. je li i kako nasljednikovo pravo uvjetovano, oročeno ili opterećeno nalogom, odnosno inače ograničeno ili opterećeno i u čiju korist, 5. prezime i ime, osobni identifikacijski broj i prebivalište osoba kojima je u vezi s nasljeđivanjem ostavitelja pripalo pravo na zapis ili neko drugo pravo iz ostavine s točnom oznakom toga prava.“ (članak 226. Zakona o nasljeđivanju).
Novine vezane uz unošenje OIB-a u smrtovnicu i rješenje o nasljeđivanju mogu biti problematične prilikom njihovog sačinjavanja, ako ih promatramo s aspekta potrebe izričitog poštivanja odredaba Zakona. Naime, u nekim se situacijama jednostavno neće moći primijeniti, primjerice, kada matičar, sudac ili javni bilježnik kao povjerenik suda ne zna OIB ostavitelja pri sastavu smrtovnice (niti im taj podatak može dati osoba koja daje podatke za sastav smrtovnice) niti OIB nasljednika kojem se dodjeljuje ostavinska imovina ako se on nikada nije javio sudu ili javnom bilježniku niti pristupio na ročište za ostavinsku raspravu, pa se ostavinska imovina dodijelila osnovom zakonske pretpostavke o prihvatu nasljedstva ako je nasljednik zaprimio poziv za ostavinsku raspravu, a nije dostavio nasljedničku izjavu drugačijeg sadržaja (čl. 217. st. 3. i 220. st. 2. Zakona o nasljeđivanju). U takvoj situaciji do OIB-a nije moguće doći ako ga sam nasljednik ne dostavi, jer ga sud ili javni bilježnik kao povjerenik suda službenim putem ne mogu zatražiti, što je možda uputa zakonodavcu da u neke buduće izmjene i dopune Zakona o osobnom identifikacijskom broju ili Zakona o nasljeđivanju unese i takvu odredbu. Kao niti javni bilježnik, niti eventualni ostali sunasljednici bez valjanih identifikacijskih isprava i punomoći sunasljednika za kojeg se traži OIB, ne mogu taj broj zatražiti kod nadležne Porezne uprave.
Također, nije rijetkost da se ostavinski postupci vode i za ostavitelje koji su preminuli prije 2008. godine kada je Zakon o osobnom identifikacijskom broju donesen, pa u tim slučajevima apsolutno nije moguće doći do OIB-a ostavitelja. Naime, za sastav smrtovnice predviđeno je da se OIB unese "po mogućnosti", ali za rješenje o nasljeđivanju opcije "po mogućnosti" nema, već je OIB obvezan i za ostavitelja i nasljednike, što je, ponovo napominjemo, nemoguće u situacijama kada on nije poznat ili je ostavitelj preminuo prije donošenja Zakona o osobnom identifikacijskom broju. Tada treba postupati sukladno podacima koje sud ili javni bilježnik kao povjerenik suda ima te tek preostaje vidjeti što će reći nadležna tijela koja postupaju prema takvom dostavljenom rješenju o nasljeđivanju.
Navedeno je od iznimne važnosti zbog odredbe članka 15. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina, koji propisuje da je javni bilježnik koji ovjerava potpise na ispravama o prodaji ili drugom načinu otuđenja nekretnine obvezan jedan primjerak isprave, kao i svake druge isprave na osnovi koje dolazi do prometa nekretnine (ugovor o ortaštvu, ugovor o osnivanju prava građenja i sl.) uz podatak o osobnom identifikacijskom broju sudionika postupka, dostaviti ispostavi Porezne uprave na području koje se nalazi nekretnina u roku od 15 dana po isteku mjeseca u kojem je ovjeren potpis na ispravi, prema propisima o obveznom osobnom dostavljanju pismena. Sudovi i druga javnopravna tijela obvezni su ispostavi Porezne uprave na području koje se nalazi nekretnina dostavljati svoje odluke uz podatak o osobnom identifikacijskom broju sudionika postupka kojima se mijenja vlasništvo nekretnina u zemljišnim knjigama, odnosno u službenim evidencijama u roku od 15 dana po isteku mjeseca u kojem je odluka postala pravomoćna, prema propisima o obveznom osobnom dostavljanju pismena. Za nedostavljanje takovog podatka predviđena je novčana kazna sukladno članku 24. stavku 2. Zakona o porezu na promet nekretnina.
Sukladno navedenom, javni bilježnici dužni su koristiti osobni identifikacijski broj drugog obveznika broja, u ovom slučaju nasljednika u ostavinskom postupku, u skladu sa citiranim zakonskim odredbama, zbog čega ga moraju zatražiti od samog obveznika broja. Tako nasljednik mora, sukladno Pravilniku o osobnom identifikacijskom broju (Narodne novine br. 1/09, 117/10, 125/13), podnijeti zahtjev za određivanjem i dodjeljivanjem OIB-a u nadležnu ispostavu Porezne uprave, uz predočenje isprava kojima potvrđuje podatke navedene u zahtjevu. Dakle, kad zahtjev podnosi strana fizička osoba kod koje je nastao povod za praćenje, uz zahtjev mora predočiti putovnicu, a kopija putovnice čuva se kao prilog Evidencije o osobnim identifikacijskim brojevima. Ako osoba izjavi da ne posjeduje putovnicu za potrebe određivanja i dodjeljivanja OIB-a, tada mora priložiti europsku osobnu iskaznicu ili identifikacijski dokument iz države državljanstva uz dokaz o pripadajućem državljanstvu. S obzirom da strana osoba za koju nastaje povod za praćenje često ne obavlja samostalno radnje vezane uz pribavu OIB-a, nego te radnje u njezino ime poduzimaju druge opunomoćene osobe, zahtjev u ime strane osobe može podnijeti punomoćnik pod uvjetom da je punomoć izdana kao specijalna - isključivo u svrhu postupka određivanja i dodjeljivanja OIB-a.
Stoga, a s obzirom da je Zakonom, među ostalim, uređen način uvođenja, dodjeljivanja, korištenja i poništavanja osobnog identifikacijskog broja, kao i prava i obveze nadležnih tijela i ovlaštenih pravnih osoba, a sve u svrhu praćenja djelotvornosti pravnoga sustava, Ministarstvo financija utvrdilo je kako bez potrebne dokumentacije Porezna uprava neće moći dodijeliti OIB obvezniku broja, a samim time neće biti moguć upis u službene evidencije i registre (Ministarstvo financija, Porezna uprava – Središnji ured, Klasa: 410-01/13-01/3361, Urbroj: 513-07-21-01/13-2, od 14. listopada 2013.).
Marija Butković, dipl. iur., Rijeka
Literatura:
- Gavella, N., Belaj, V., Nasljedno pravo, Narodne novine, Pravna biblioteka – udžbenici