Europski sud pravde vs Europski sud za ljudska prava

Prva i osnovna razlika među Sudovima je da je Europski sud pravde najviša sudska instanca u Europskoj uniji sa sjedištem u Luxembourgu, dok Europski sud za ljudska prava, čije je sjedište u Strasbourgu, uopće nije sud EU već sud međunarodne organizacije Vijeće Europe. Samim time jasno je da se razlikuju i u članstvu. Tako sve članice EU i njihove građane štiti Europski sud pravde, dok se nadležnost Europskog suda za ljudska prava proteže na gotovo dvostruki broj država šire europske regije, odnosno na sve države koje su ratificirale Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, na temelju koje je on i osnovan.

Nadalje, postoje razlike i u nadležnosti Sudova. Nadležnost Europskog suda pravde očituje se u rješavanju predmeta usporedno s nacionalnim sudovima te o odluci Suda često ovisi krajnji ishod i ostvarenje subjektivnih prava pred nacionalnim sudovima. Za razliku od njega, nadležnost Europskog suda za ljudska prava supsidijarna je, što znači da odlučuje u postupcima gdje su strankama prethodno povrijeđena prava, a iscrpile su sve mogućnosti pred domaćim sudovima, što uključuje sve instance sudova i sve pravne lijekove domaćeg zakonodavstava.

Europski sud pravde tumači odredbe Osnivačkih ugovora i cjelokupno pravo EU te osigurava uniformnost tumačenja i primjene tog prava u svim državama članicama. On štiti subjektivna prava pojedinaca koja mogu biti povrijeđena od strane države ili nekom odlukom tijela EU. Europski sud za ljudska prava zadužen je za provedbu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, dakle zaštite ljudskih prava, jačanje demokracije i funkcioniranje pravne države na europskom kontinentu. Mogu mu se obratiti one osobe koje smatraju da im je nacionalnim zakonodavstvom povrijeđeno ili uskraćeno neko od prava i temeljnih sloboda zajamčenih Konvencijom. Tumačenje prava EU koje daje Europski sud pravde obvezno je za sve države članice EU, dok su odluke koje donosi Europski sud za ljudska prava pravno obvezujuće samo za države na koje se ta odluka odnosi.

Već smo spomenuli da je Europski sud za ljudska prava utemeljen na Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. S druge strane, zaštita tih prava i sloboda u EU zajamčena je Poveljom temeljnih prava Europske unije. Dokument koji nalikuje ustavu, a građanima EU jamči temeljna ljudska prava, bio je zamišljen kao dio Europskog ustava, a s obzirom da on nikada nije zaživio, Povelja je, sve do trenutka kada je na snagu stupio Lisabonski sporazum, bila dokument bez pravno obvezujuće snage.

Možemo zaključiti da se osim u sličnim nazivima i osnovnoj funkciji zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda pojedinaca, ovi Sudovi u mnogočemu razlikuju. Kako bi se uklonili potencijalni sukobi među njima, Lisabonskim ugovorom propisano je da će EU pristupiti Konvenciji te bi time Europski sud za ljudska prava mogao postati krajnja instanca u odlučivanju jesu li građanima prekršena subjektivna prava od strane EU. Proces je pokrenut 2007. godine, ali je u međuvremenu zaustavljen pod utjecajem Velike Britanije i Francuske. Nedavno je ponovo pokrenut te se očekuje potpisivanje dokumenta kojim bi EU pristupila Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.