Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje (Narodne novine, broj 82/12 i 88/12) donesen je sredinom 2012. godine, čime je područje kolektivnog pregovaranja izdvojeno iz Zakona o radu u zaseban propis.
S obzirom da je navedeni Zakon u primjeni godinu i pol, to je bilo sasvim dostatno vrijeme za napraviti ozbiljniju analizu njegove primjene i učinaka koje je proizveo. Tako je ustanovljeno da je primjena Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje otvorila niz dvojbi oko primjene pojedinih instituta s područja kolektivnih radnih odnosa koji su propisani Zakonom o radu, a osobito pitanje stranaka kolektivnog ugovora i prava na štrajk. U čemu je problem?
Naime, ako pregovore o sklapanju kolektivnog ugovora mogu voditi samo reprezentativni sindikati, tada se dolazi do zaključka da stranke toga kolektivnog ugovora mogu biti samo dio ili svi reprezentativni sindikati. U tom smislu otvorila se i dvojba oko instituta pristupanja kolektivnom ugovoru, jer njemu mogu pristupiti samo sindikati koji mogu biti stranka, a ako nereprezentativni sindikati ne mogu biti strankom, tada ne mogu niti pristupiti sklopljenom kolektivnom ugovoru.
Zbog tog otvorenog problema, jedno od pitanja koje se namjerava riješiti novim Zakonom o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata, a kojim bi se trenutno važeći Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje stavio izvan snage, jest upravo pitanje stranaka kolektivnog ugovora i pristupanja tom ugovoru, kao i pravo na štrajk. Dakako, i mnoga druga pitanja predlažu se drugačije urediti, ali ovdje se nećemo baviti analizom i tih pitanja.
Dakle, Prijedlogom Zakona predlaže se definirati tko može biti stranka kolektivnog ugovora, a promjenom instituta pristupanja kolektivnom ugovoru u Zakonu o radu, također se predlaže propisati mogućnost da i nereprezentativni sindikati mogu pristupiti kolektivnom ugovoru i ostvarivati ugovorena prava, ali da se neće smatrati strankom tog kolektivnog ugovora.
Sljedeće pitanje koje se javilo u dosadašnjoj primjeni Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje, i koje je valjalo riješiti, je - mogu li nereprezentativni sindikati, koji ne mogu pregovarati o sklapanju kolektivnog ugovora, pokrenuti štrajk zbog sklapanja, izmjene ili obnove kolektivnog ugovora? Neodrživo bi bilo rješenje da štrajk zbog spora oko kolektivnog ugovora mogu pokrenuti i oni sindikati koji nisu reprezentativni za pregovore o sklapanju toga ugovora ili oni koji su reprezentativni, ali su odbili sudjelovati u pregovorima, čime su se isključili iz prava na štrajk.
Stoga se predlaže da štrajk zbog sklapanja, izmjene ili obnove kolektivnog ugovora mogu organizirati i provesti reprezentativni sindikati koji su pregovarali o sklapanju kolektivnog ugovora, ali ga nisu potpisali, dok to pravo neće imati nereprezentativni sindikati, kao niti reprezentativan sindikat koji je odbio pregovarati o tom kolektivnom ugovoru.
Vezano uz to, također se predlaže propisati da stranke kolektivnog ugovora mogu biti samo reprezentativni sindikati koji su sudjelovali u pregovorima o njegovom sklapanju, ali je u tom slučaju potrebno definirati kada će takav kolektivni ugovor biti važeći. Naime, postavlja se pitanje može li takav kolektivni ugovor biti važeći ako ga potpiše samo jedan reprezentativan sindikat, koji okuplja mali postotak radnika članova sindikata. Da bi se premostio i ovaj problem, Prijedlogom zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata predlaže se da bi kolektivni ugovor u donošenju kojeg su pregovarali reprezentativni sindikati bio važeći ako ga potpišu reprezentativni sindikati koji u svom članstvu imaju više od 50% radnika članova u odnosu na ukupan broj radnika članova svih reprezentativnih sindikata na području odnosno razini za koju se kolektivni ugovor sklapa.
Na taj se način onemogućava da na području na kojem postoji nekoliko reprezentativnih sindikata s većom razlikom u broju članova, kolektivni ugovor bude važeći ako ga potpiše samo jedan reprezentativni sindikat s možda samo 20% članova, a da ga ujedno ne potpiše drugi reprezentativni sindikat s možda 50% članova. Također, propisivanjem minimalnog praga za važenje kolektivnog ugovora utjecalo bi se i na motivaciju reprezentativnih sindikata na suradnju i zajedničko pregovaranje.