Prije gotovo jedanaest godina, donošenjem prvog Zakona o zaštiti potrošača (2003), započeo je postupak usklađivanja s direktivama Europske unije čime se sve više razvijao institut prava zaštite potrošača. Zbog brzih promjena na tržištu te zbog postizanja veće razine zaštite potrošača, taj institut bilo je potrebno stalno nadograđivati. Stoga je nakon par godina, sredinom 2007. na snagu stupio novi Zakon o zaštiti potrošača kojim se hrvatsko zakonodavstvo u potpunosti uskladilo s pravnom stečevinom Europske unije vezano uz ovo područje.
Od kada smo postali punopravnom članicom Europske unije, preuzeli smo i obvezu usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s aktualnim promjenama pravne stečevine EU. S obzirom da tehnološki razvoj otvara nove mogućnosti na tržištu za kupnju i transakcije između potrošača i trgovaca, zaštita potrošača u EU stalno se nadopunjuje.
Zbog stalnog usklađivanja, a i zbog potrebe za sve većom zaštitom potrošača, donesen je treći Zakon o zaštiti potrošača (dalje: Zakon), koji je većim dijelom stupio na snagu 8. travnja 2014. godine.
Odredbe Zakona kojima se u nacionalno zakonodavstvo prenose odredbe Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača te o izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 85/577/EZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011.), čija je primjena predviđena od 13. lipnja 2014., stupaju na snagu navedenog datuma. Odredbe Zakona kojima se uređuju posebni oblici prodaje, stupaju na snagu 1. siječnja 2015. kako bi se trgovcima osiguralo adekvatno razdoblje prilagodbe.
Najvažnije novosti odnose se upravo na posebne oblike prodaje, odnosno na prodaju proizvoda i usluga po cijenama nižim od onih u redovnoj prodaji. Ta prodaja, među ostalim, obuhvaća akcijsku prodaju, sezonsko sniženje, prodaju proizvoda s greškom i prodaju proizvoda kojima istječe rok uporabe. Za sve posebne oblike prodaje propisana je obveza isticanja dviju cijena (redovne cijene i cijene važeće tijekom trajanja takvog oblika prodaje).
Akcijska prodaja definirana je kao prodaja određenih proizvoda u razdoblju koje ne smije biti dulje od 30 dana i po cijeni koja je niža od cijene tog proizvoda u redovnoj prodaji. Pri oglašavanju ovog oblika prodaje trgovac je dužan navesti njezino trajanje. Propisivanje roka za trajanje akcijske prodaje doneseno je zbog prijašnjih „manipulacija“ odnosno zbog situacija u kojima su akcije nekih proizvoda trajale i po nekoliko mjeseci što je dovodilo do zavaravanja potrošača jer se u tom slučaju nije radilo o akcijskoj cijeni nego o redovnoj cijeni.
Što se tiče rasprodaje, ona se definira kao prodaja proizvoda po nižoj cijeni i to samo u zakonski navedenim slučajevima (prestanak poslovanja trgovca, prestanak poslovanja u dosadašnjim poslovnim prostorijama, prestanak prodaje određenog proizvoda iz predmeta poslovanja trgovca, kada je poslovanje trgovca ozbiljno ugroženo te kada se obavljaju složeniji građevinski radovi unutar ili na poslovnim prostorijama).
Sezonskim sniženjem smatra se prodaja proizvoda po sniženoj cijeni nakon proteka sezone, što od 1. siječnja 2015. može biti najviše tri puta godišnje. Određeno je da sezonsko sniženje može trajati najdulje 60 dana, a može započeti u razdoblju između 27. prosinca i 10. siječnja, 1. i 15. travnja, te 10. i 25. kolovoza. Ako u navedenom razdoblju nisu prodani svi proizvodi, trgovac može nastaviti s prodajom proizvoda po sniženoj cijeni sve do isteka zaliha, no, tu prodaju ne smije oglašavati kao sezonsko sniženje.
Budući da je do sada svaki trgovac samostalno donosio odluku o početku sezonskog sniženja, to je u nekim situacijama narušavalo tržišno natjecanje pa se očekuje kako će propisivanje točno određenih rokova za početak sezonskog sniženja kao i određivanje duljine njegovog trajanja ići u korist i trgovcima i potrošačima.
Ako se sezonsko sniženje iskazuje u postotnom rasponu, propisano je da se najveći postotak na početku sniženja mora odnositi na najmanje jednu petinu količine svih proizvoda koji se prodaju na sezonskom sniženju. To znači da će barem 20 posto proizvoda morati imati najveće sniženje, a u slučaju da se to pravilo ne ispoštuje, tržišni inspektor može trgovcu privremeno zabraniti prodaju proizvoda i pružanja usluga ili kazniti za prekršaj trgovca - pravnu osobu novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna.
Bitna novost koja se odnosi na unaprjeđivanje zaštite prava potrošača je propisivanje obveze trgovcu koji pruža javnu uslugu (plin, struja, voda, telekomunikacije) da na računu mora istaknuti iznos neplaćenih dospjelih novčanih potraživanja za prethodna razdoblja (članak 15. stavak 2. Zakona). Također, u pogledu javnih usluga, ne dopušta se više pokretanje postupka prisilne naplate osporenih neplaćenih, a dospjelih novčanih potraživanja sve do završetka sudskog ili izvansudskog postupka.
Do sada se često događalo da, iako potrošači osporavaju pojedina potraživanja, od strane trgovca je za njihovu naplatu bio pokrenut ovršni postupak (bez obzira što u tom trenutku još nije bio poznat ishod pokrenutog sudskog ili izvansudskog postupka), što je potrošačima stvaralo dodatne troškove. Ako se račun trgovca koji pruža javnu uslugu osporava u sudskom ili izvansudskom postupku, a potrošač uredno podmiruje sve sljedeće nesporne račune, trgovac koji pruža javnu uslugu ne smije potrošaču obustaviti pružanje usluge do okončanja navedenoga sudskog ili izvansudskog postupka, osim u slučaju da je potrošač raskinuo ugovor s trgovcem koji pruža javnu uslugu.
U slučaju da je trgovac koji pruža javnu uslugu obustavio pružanje usluge prije nego što je od nadležnog tijela ili osobe obaviješten o pokrenutom sudskom ili izvansudskom postupku, dužan je, bez naknade, ponovo započeti i nastaviti pružati uslugu potrošaču do okončanja sudskog ili izvansudskog postupka, osim u slučaju ako je potrošač raskinuo ugovor s trgovcem koji pruža javnu uslugu (članak 27. stavak 2. Zakona).
Osim za vrijeme sudskog ili izvansudskog postupka, onemogućavanje trgovcu da obustavi pružanje javne usluge, odnosi se i na slučaj kada taj trgovac pokrene postupak prisilne naplate protiv potrošača.
Očekuje se da će novi Zakon unaprijediti sustav zaštite potrošača i doprinijeti višoj razini zaštite potrošačkih prava što je jedan od temelja uređenog tržišta i jamstvo za ostvarivanje boljih gospodarskih učinaka.
Marina Turković