Nakon redovnog poslovno uvjetovanog otkaza s pravom na otpremninu, vrlo lako može se dogoditi da radnik, najčešće emotivno i osobno pogođen otkazom, odbije odraditi otkazni rok iako je pozvan da ga odradi. Međutim, ovakvo postupanje otvara nove pravne mogućnosti za poslodavca odnosno može izazvati određene neželjene posljedice za radnika koji se nalazi u ovakvoj situaciji.
Sukladno odredbi članka 114. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), za vrijeme otkaznog roka radnik ima pravo uz naknadu plaće biti odsutan s rada četiri sata tjedno radi traženja novog zaposlenja. Međutim, radnik ima tijekom otkaznog roka sva prava i dužnosti iz radnog odnosa, pa je za vrijeme otkaznog roka dužan u cijelosti ispunjavati obveze iz ugovora o radu.
Stoga, ako je radnik suprotno nalogu poslodavca odbio odraditi otkazni rok odnosno niti nakon ponovljenog poziva poslodavca nije došao na posao, smatramo da su se ispunile sve pretpostavke za izvanredno otkazivanje ugovora o radu jer se nedolazak na posao u konkretnom trajanju od nekoliko dana, smatra osobito teškom povredom radne obveze.
Napominjemo kako bi na taj način ugovor o radu u konačnici bio otkazan izvanrednim otkazom, otkazni rok povodom prethodnog redovnog otkaza prestaje, a radniku neće pripadati niti pravo na otpremninu.
U ovom smjeru ide i sudska praksa, primjerice izražena u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1160/01 od 7. listopada 2003.
Međutim, na kraju treba reći da ako postoji zahtjev poslodavca da radnik ne radi za vrijeme otkaznog roka i radnik na takav izričiti zahtjev poslodavca prestane raditi prije isteka propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, poslodavac mu je dužan isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznoga roka i tada ne postoji razlog za prethodno opisane pravne posljedice po radnika.
Daniel Sever, mag. iur.