Naime, člankom 99. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) propisano je da se korisniku mirovine, koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje, isplata mirovine obustavlja. Međutim, stavkom 2. istoga članka propisane su iznimke od tog pravila.
Tako je propisano da se iznimno mirovina ne obustavlja:
1. korisniku starosne mirovine koji je ostvario starosnu mirovinu prema člancima 33. i 180. Zakona o mirovinskom osiguranju i nastavi raditi do polovice punog radnog vremena uz izmijenjeni ugovor o radu
2. korisniku starosne mirovine koji je ostvario starosnu mirovinu prema člancima 33. i 180. Zakona o mirovinskom osiguranju i korisniku starosne mirovine koji je tu mirovinu ostvario do stupanja na snagu Zakona o mirovinskom osiguranju (dakle, zaključno s 31. prosincem 2013.), koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena
3. korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, ostvarene do stupanja na snagu Zakona o mirovinskom osiguranju
4. korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju
5. korisniku koji obavlja sezonske poslove u poljoprivredi prema propisima o poticanju zapošljavanja i drugim propisima kojima je ovo pitanje uređeno na drugačiji način, odnosno izričito propisano da se ne obustavlja isplata mirovine
6. korisniku koji ostvaruje drugi dohodak, odnosno obavlja drugu djelatnost (člankom 17. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da su obvezno osigurane osobe koje ostvaruju drugi dohodak prema propisima o porezu na dohodak na koji se plaća doprinos za mirovinsko osiguranje prema propisima o doprinosima za obvezna osiguranja).
Dakle, od 1. siječnja 2014. godine uvedena je mogućnosti zapošljavanja umirovljenika s nepunim radnim vremenom najviše do polovine punog tjednog radnog vremena, uz istovremenu isplatu pune mirovine. Kada govorimo o radnom odnosu umirovljenika treba razlikovati dvije situacije:
1. ona u kojoj se korisnik starosne mirovine zaposli s nepunim radnim vremenom (najviše 20 sati tjedno) i za ugovoreno radno vrijeme ponovno uspostavi status osiguranika po osnovi radnog odnosa i sklopi novi ugovor o radu, ili
2. ona u kojoj osoba zaposlena s punim radnim vremenom izmijeni ugovoreno tjedno radno vrijeme na nepuno, najviše do polovine punog radnog vremena (ako puno radno vrijeme iznosi 40 sati, tada do 20 sati tjedno) i bez prestanka radnog odnosa ostvari pravo na starosnu mirovinu.
Iako se pritom javljaju brojna pitanja, ovom prilikom obratit ćemo pozornost samo na jedno – zapošljava li se umirovljenik na temelju natječaja ili ne?
U odgovoru na to pitanje morali bismo znati o kojem poslodavcu se radi (odnosno, radi li se privatniku, javnoj službi, državnoj službi itd.), a sve u cilju detektiranja propisa koji se u slučaju zapošljavanja primjenjuju. Također, razlika je u tome zapošljava li se već aktivni umirovljenik ili osoba koja je u radnom odnosu, a bliži joj se starosna mirovina.
Primjerice, u prvom slučaju, ako se radi o općim radnim odnosima, a njih regulira Zakon o radu, tada se zapošljava neposredno, odnosno bez obveze provođenja natječaja. Međutim, ako se radi o nekom drugom poslodavcu, npr. o državnoj i javnoj službi, a koju obvezuje zapošljavanje na temelju javnog natječaja, smatramo da se ta obveza odnosi i na zapošljavanje umirovljenika na do pola radnog vremena. Dakle, u tom slučaju umirovljenika se mora, kao i ostale djelatnike odnosno službenike, zaposliti na temelju provedenog natječaja.
Međutim, ako je osoba u radnom odnosu i tek treba ostvariti starosnu mirovinu, temeljem kojeg uvjeta može i dalje raditi, ali na najviše pola radnog vremena, tada će joj se postojeći ugovor o radu samo izmijeniti u pogledu radnog vremena. Dakle, neće doći do sklapanja novog ugovora, a time ni do novog zapošljavanja, pa smatramo da u tom slučaju obveza provođenja natječaja ne postoji (u slučajevima kad bi se inače trebala provoditi).