Privremeno uzdržavanje trenutno je uređeno Obiteljskim zakonom koji u članku 352. određuje da ovo pravo pripada djetetu ako roditelj, obveznik uzdržavanja ne udovoljava svojoj obvezi duže od šest mjeseci neprekidno ili ako nije platio za šest mjeseci s prekidima ukupno unutar razdoblja od sedam mjeseci. Privremeno uzdržavanje isplaćuje se sve dok obveznik uzdržavanja ne počne ponovno udovoljavati svojoj obvezi, a ukupno najdulje tri godine. U praksi to znači prekid prava na privremeno uzdržavanje ako obveznik uzdržavanja povremeno uplati npr. 100,00 kuna za uzdržavanje djeteta.
Kako bi se izbjegle manipulacije sustava i jasnije normirale pravne i institucijske pretpostavke koje jamče primjerenu zaštitu djece, novi Obiteljski zakon u članku 319. propisuje da će se privremeno uzdržavanje urediti posebnim zakonom. Podsjećamo, novi Obiteljski zakon donesen je 6. lipnja 2014., no još nije objavljen u Narodnim novinama niti je stupio na snagu. Budući da u njemu nije normativno uređen dio koji se odnosi na privremeno uzdržavanje, predviđeno je da se privremeno uzdržavanje uredi posebnim propisom te je u saborsku proceduru upućen Prijedlog zakona o privremenom uzdržavanju.
Prema Prijedlogu zakona, pravo na privremeno uzdržavanje ima dijete ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja, u cijelosti ili djelomice, na temelju ovršne isprave i ako se učini vjerojatnim da baka i djed po tom roditelju nisu u mogućnosti zadovoljiti njegove minimalne potrebe za uzdržavanje. Dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje ako obveznik uzdržavanja ne ispunjava, u cijelosti ili djelomično svoju obvezu uzdržavanja dulje od tri mjeseca neprekidno od dana pokretanja ovršnoga postupka radi ostvarivanja uzdržavanja.
Privremeno uzdržavanje određuje se u visini od 50% zakonskog minimuma uzdržavanja. Ako centar utvrdi da obveznik uzdržavanja plaća uzdržavanje u iznosu manjem od prethodnog iznosa, privremeno uzdržavanje odredit će se u razlici do predviđenog iznosa i uplate obveznika uzdržavanja. Pravo na privremeno uzdržavanje traje sve dok obveznik uzdržavanja ne počne udovoljavati svojoj obvezi uzdržavanja najmanje u iznosu 50% zakonskog minimuma uzdržavanja. Dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje u ukupnom trajanju najdulje do tri godine.
Dijete nema pravo na privremeno uzdržavanje ako s obveznikom uzdržavanja stanuje u istom kućanstvu, ako je na temelju mjere iz obiteljsko-pravne ili socijalne zaštite djece izdvojeno iz obitelji ili ako tražbina uzdržavanja na koju se odnosi ovršna isprava više ne postoji. Postupak radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje je žuran, a centar je dužan donijeti rješenje u roku od trideset dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti. Privremeno uzdržavanje isplaćuje se u mjesečnim iznosima za prethodni mjesec.
Samom isplatom iznosa privremenog uzdržavanja, Republika Hrvatska stupa u pravni položaj djeteta i na nju prelaze tražbine uzdržavanja u visini isplaćenog iznosa, sa svim sporednim pravima. U postupku ostvarivanja tražbine Republiku Hrvatsku zastupa državno odvjetništvo. Umjesto svake tri godine (trenutno važeći Obiteljski zakon), centar će svake godine obvezniku uzdržavanja uručiti rješenje o plaćenom uzdržavanju njegova djeteta kojim će obvezniku uzdržavanja naložiti da u roku od osam dana plati Republici Hrvatskoj isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja s pripadajućom kamatom. Rješenje će ujedno biti i ovršna isprava.
Željko Čižmek, univ. bacc. act. soc.