Međutim, problem je u činjenici što Zakon o zadrugama (NN 34/11, 125/13) definira više različitih vrsta zadruga prema pojedinim specifičnim obilježjima, no ne prepoznaje braniteljske zadruge kao zasebnu vrstu, iako bi zbog svoje posebnosti i brojnosti svakako trebale biti prepoznate. Braniteljske zadruge od ostalih, kao jedinstveno svojstvo, izdvaja činjenica da su njihovi članovi najvećim dijelom (ili u potpunosti) osobe s priznatim statusom hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili člana obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (uglavnom djece), a koje tu svoju karakteristiku žele istaknuti u svojem imenu i djelovanju. Neprepoznavanje ovih posebnosti i ne definiranje ovih zadruga u općem zakonu koji regulira pitanja zadruga, jedan je od razloga uređenja ovoga pitanja u Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, koji je u odnosu na Zakon o zadrugama, lex specialis.
Stoga je, a uzimajući u obzir pozitivan utjecaj rada u zadruzi na ovu populaciju (koja u određenoj mjeri, posebice kod osoba oboljelih od PTSP-a, ima i učinak radne terapije te povećava mogućnost njihove reintegracije i smanjivanja rizika od socijalne isključenosti), uočena potreba definiranja braniteljskih zadruga kao posebnog oblika zadruga koje se ne osnivaju isključivo radi obavljanja gospodarske djelatnosti već imaju naglašen socijalni element.
Tako bi braniteljska socijalno-radna zadruga bila definirana kao zadruga koja se osniva u svrhu ostvarivanja psihosocijalnog osnaživanja i zdravstvene rehabilitacije odnosno lakše i brže reintegracije njezinih članova u društvo, te uključivanja u radne i gospodarske procese članova s umanjenom radnom sposobnošću i nezaposlenih osoba.
Da bi zadruga mogla funkcionirati kao takva, mora imati najmanje dvije trećine osnivača ili članova koji imaju priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili status člana obitelji smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
Posebna se pozornost ovim Konačnim prijedlogom Zakona posvećuje upravitelju zadruge. Prema Konačnom prijedlogu Zakona, upravitelj zadruge može biti i osoba koja ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata kod koje je utvrđena opća nesposobnost za rad, odnosno potpuni gubitak radne sposobnosti ili profesionalna nesposobnost za rad, odnosno djelomični gubitak radne sposobnosti kao posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u logoru, bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ako poslove upravitelja obavlja bez plaće ili naknade. On nije obvezno osiguran na mirovinsko osiguranje.
Zadruge su obvezne dostaviti ministarstvu nadležnom za branitelje ovjerenu izjavu upravitelja zadruge, danu pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, da poslove i zadatke upravitelja obavlja bez plaće ili naknade, te presliku rješenja o upisu u sudski registar nadležnog trgovačkog suda i svaku izmjenu tog rješenja, u roku od 15 dana od dana upisa.
Također je predloženo da ako i kada zadruga u kalendarskoj godini, nakon oporezivanja ostvari dobit u iznosu od 150.000,00 kuna i veću, da je dužna izabrati osobu koja će profesionalno obavljati poslove upravitelja zadruge i koja se obvezno osigurava na mirovinsko osiguranje.
Zadruge će se moći slobodno i nesmetano udruživati i osnivati saveze radi psihosocijalnog osnaživanja te ostvarivanja zajedničkih ideja, projekata, programa i aktivnosti na nacionalnoj i međunarodnoj razini, a podršku i stručnu pomoć u provedbi aktivnosti koje se odnose na psihosocijalno osnaživanje pruža ministarstvo nadležno za branitelje.