Uzdržavanje roditelja od strane djece zasniva se na ustavnoj obvezi djece da se brinu za stare i nemoćne roditelje (članak 63. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske). Isto tako, prema važećem Obiteljskom zakonu, dijete je dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im, te biti obzirno prema članovima obitelji (članak 90. Obiteljskog zakona). Novi Obiteljski zakon, čije odredbe o uzdržavanju stupaju na snagu 1. rujna 2014., nadopunjuju ovu odredbu u smislu da su djeca dužna pomagati roditeljima i u obavljanju kućanskih poslova.
U skladu s obiteljskim pravom, uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova i srodnika u ravnoj lozi. Osobe koje imaju obvezu uzdržavanja međusobnom uzdržavanju pridonose prema načelu razmjernosti, odnosno prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen zakonom.
Kad postoji više obveznika uzdržavanja, ta se obveza dijeli prema njihovim mogućnostima. Ako osoba koja je dužna prije ostalih uzdržavati, nije u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti potrebe za uzdržavanje, osoba koja traži uzdržavanje može razliku ostvariti od drugih obveznika uzdržavanja (primjerice, ako bračni drug nije u mogućnosti uzdržavati drugog bračnog druga, pomoć za uzdržavanje mogu tražiti od svoje punoljetne djece).
Prema tome, fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, ima pravo na naknadu za isplaćeno uzdržavanje, odnosno može tužbom tražiti naknadu tih troškova od onoga koji je bio dužan davati uzdržavanje ako su učinjeni troškovi bili opravdani. Dakle, osoba koja je podredno dužna davati uzdržavanje, a snosila je troškove uzdržavanja, ovlaštena je tražiti naknadu od osobe koja je prije nje bila dužna davati uzdržavanje.
Ako se promijene okolnosti u vezi obveze uzdržavanja, osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom. Sud će sniziti iznos uzdržavanja ako se smanje potrebe uzdržavane osobe (ako se poboljša zdravstveno stanje, ako se pojave dodatni prihodi i sl.) ili ako se smanje mogućnosti uzdržavatelja (smanje mu se prihodi, postane roditelj pa je obvezan uzdržavati dijete i sl.). S druge strane, sud će povisiti iznos uzdržavanja ako se povećaju potrebe uzdržavane osobe ili ako se povećaju mogućnosti uzdržavanja (uzdržavatelj stekne bolja primanja, prestanu mu obveze zakonskog uzdržavanja prema trećoj osobi i sl.).
Što se tiče uzdržavanja roditelja od strane djeteta, i trenutno važeći Obiteljski zakon kao i onaj koji će stupiti na snagu u rujnu, propisuju da je punoljetno dijete dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život niti ih može ostvariti iz svoje imovine. Dijete se može osloboditi dužnosti uzdržavanja roditelja ako roditelj nije njega uzdržavao iz neopravdanih razloga u vrijeme kad je to bila njegova zakonska obveza. Dakle, ako dijete ne želi uzdržavati roditelja koji se o njemu nije brinuo kada je to bio obvezan, može prestati s uzdržavanjem ili ga niti ne započinjati. U tom slučaju taj roditelj može pokrenuti odgovarajući postupak radi uzdržavanja na sudu u kojem se dokazuje da su ispunjeni uvjeti iz članka 213. stavka 2. Obiteljskog zakona, a ako se dokaže da su ti uvjeti ispunjeni, sud će odbiti zahtjev za uzdržavanje s obrazloženjem da ne postoje zakonski uvjeti za uzdržavanje.
Isto tako, punoljetno dijete nije dužno uzdržavati roditelja koji je nesposoban za rad, ako roditelj ima mogućnost ostvariti dostatna sredstva za svoje mjesečno zbrinjavanje (Odluka Županijskog suda u Varaždinu, Gž. 740/09-2, od 15.10.2009.)
Uzdržavanje se može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, osim kad uzdržavanje traži maloljetno dijete za prošlo vrijeme. Visina iznosa za uzdržavanje utvrđuje se sudskim putem u parnici o uzdržavanju, pri čemu se procjenjuju potrebe uzdržavane osobe. Prilikom utvrđivanja ukupnog iznosa sredstava potrebnih za uzdržavanje, sud uzima u obzir prihode uzdržavane osobe, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju (dob, životni uvjeti i sl.). Isto tako, sud će u obzir uzeti i potrebe uzdržavane osobe, koje ovise od posebnosti situacije svakog pojedinca. Pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, uzima se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.
Često se događa da roditelji ne žele tražiti uzdržavanje od osoba koje su ih dužne uzdržavati na temelju propisa o obiteljskim odnosima, odnosno od djece. U takvim situacijama oni nemaju pravo na pomoć za uzdržavanje od države, osim ako centar za socijalnu skrb utvrdi da obveznik uzdržavanja nije u mogućnosti davati uzdržavanje zbog preniskih prihoda i sl. Osobama ili kućanstvima koja nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba dodjeljuje se zajamčena minimalna naknada koja je propisana Zakonom o socijalnoj skrbi.
Izričito je zabranjeno odricanje od prava na uzdržavanje te ono nema nikakvog pravnog učinka. Ovlaštenici prava na uzdržavanje mogu se odreći već stečenih prava po osnovi uzdržavanja, odnosno mogu s njima raspolagati na neki drugi način, s napomenom da se ova odredba ne primjenjuje na uzdržavanje maloljetne djece (članak 208. Obiteljskog zakona).
Ako obveznik uzdržavanja bez opravdanih razloga ne izvršava svoje obveze, pokreće se postupak prisilnog namirenja tražbine odnosno ovrha na prihodima ili imovini (nekretninama i pokretninama) obveznika uzdržavanja, sukladno Ovršnom zakonu.
Zaključno, osim moralne obveze prema roditeljima, postoji i zakonska obveza djece da uzdržavaju svoje roditelje ako se oni nađu u neimaštini. Iako roditelji imaju pravo tražiti uzdržavanje od strane svoje djece, često zbog poremećenih obiteljskih odnosa, kao i zbog srama, oni to pravo ne potražuju.
Marina Turković