Naime, uočena je potreba propisivanja načina i postupka određivanja naknade u slučajevima kada određene nekretnine ne mogu biti predmetom vlasništva, kada ih određene osobe ne mogu steći u vlasništvo, odnosno kada je posebnim propisima predviđeno da se za određene nekretnine smatra da su izvlaštene. Određivanje naknade u tim slučajevima propisano je člancima 57., 58. i 59. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, koji stupaju na snagu 1. siječnja 2016.
Kad se govori o „posebnom propisu“, u prvom redu misli se na ono propisano člankom 358. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Za nekretnine za koje je stranoj osobi prestalo pravo vlasništva na temelju članka 358. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao i nekretnine koje strana osoba ne može steći nasljeđivanjem na temelju članka 358. stavka 3. toga Zakona, naknada se, na temelju zahtjeva strane osobe, određuje u postupku i na način propisan Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade.
Naime, člankom 358. stavkom 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da stranoj osobi koja je stekla pravo vlasništva na nekretnini prije nego što je područje na kojemu nekretnina leži proglašeno područjem koje je radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva, stranoj osobi prestaje pravo vlasništva te nekretnine, a ona ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju.
U slučajevima kada strana osoba ne može, na području koje je radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva, steći vlasništvo nekretnine koje bi inače stekla nasljeđivanjem, ona ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju, kao da joj je ta nekretnina oduzeta u postupku izvlaštenja (članak 358. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).
Strana osoba ostvaruje pravo na naknadu na temelju pravomoćnog rješenja kojim joj je prestalo pravo vlasništva, odnosno na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju kojim joj je utvrđeno pravo na naknadu. Obveznik isplate naknade je Republika Hrvatska.
Također, i u slučaju proširenja granice pomorskog dobra izvan granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, za nekretnine na koje je proširena granica naknada se, na temelju zahtjeva prijašnjeg vlasnika, određuje u postupku i na način propisan Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade. Naime, članak 118. stavak 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisuje da ako se mijenjaju granice pomorskog dobra zbog promjene dokumenata prostornog uređenja, prirodnih pojava ili zbog proglašenja kopna pomorskim dobrom, na taj dio pomorskog dobra primijenit će se odredbe o izvlaštenju. Prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu na temelju akta o određivanju granica pomorskog dobra i ovjerovljenog geodetskog elaborata. Obveznik plaćanja navedene naknade je Republika Hrvatska.
Dakle, u oba slučaja (članak 57. i 58. Zakona) kad se naknada određuje, njezina visina i postupak određivanja propisuje se analognom primjenom odredbi Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade kao i u slučajevima potpunog izvlaštenja nekretnina. Nakon podnošenja urednog zahtjeva za naknadu, nadležno tijelo (ured državne uprave, odnosno nadležni ured Grada Zagreba), po službenoj dužnosti, u roku od 30 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva, osigurava dokaze o stanju i vrijednosti nekretnine za koju se traži određivanje naknade (nalaz i mišljenje vještaka ili procjene procjenitelja) odgovarajućom primjenom članka 27. Zakona.
Također je predviđeno da će u roku 8 dana od dana kad su osigurani dokazi o stanju i vrijednosti nekretnine nadležno tijelo zakazati usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade, a radi pripremanja usmene rasprave strana osoba odnosno prijašnji vlasnik nekretnine i obveznik naknade mogu, pisanim putem, podnijeti svoje ponude.