Mogućnost privremenog ustupanja radnika u povezano društvo regulira članak 10. Zakona o radu, ali i članak 18. toga Zakona, kad se radi o privremenom ustupanju radnika u inozemstvo. Dakle, prema članku 10. stavak 3. Zakona o radu „kada poslodavac nema potrebe za radom određenih radnika, može svoga radnika privremeno ustupiti u s njim povezano društvo u smislu posebnog propisa o trgovačkim društvima, u trajanju od neprekidno najduže šest mjeseci, na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih poslodavaca i pisane suglasnosti radnika“.
Ako bismo analizirali navedenu odredbu, možemo zaključiti da je privremeno ustupanje dopušteno samo ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:
1. poslodavac stvarno nema potrebu za radom radnika (inače radnik može odbiti dati suglasnost, koju mora dati da bi došlo do ustupanja)
2. ustupanje je samo privremenog karaktera i može trajati najdulje 6 mjeseci neprekidno (s tim da nije jasno u kojem vremenskom razdoblju – da li 6 mjeseci u godinu dana; 6 mjeseci za vrijeme radnog odnosa? Isto tako nije jasno mora li između dva privremena ustupanja radnika postojati neki prekid i koliki)
3. radnika se privremeno ustupa samo u povezano društvo (prema članku 473. Zakona o trgovačkim društvima povezana društva su pravno samostalna društva koja u međusobnom odnosu mogu stajati kao: društvo koje u drugome društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, ovisno i vladajuće društvo, društvo koncerna, društva s uzajamnim udjelima i društva povezana poduzetničkim ugovorima. Isto tako, ako poslodavac nije trgovačko društvo, ne može privremeno ustupati radnike jer je privremeno ustupanje radnika moguće samo između povezanih trgovačkih društava.)
4. temelj za privremeno ustupanje je sporazum povezanih poslodavaca (Sadržaj sporazuma propisan je člankom 10. stavak 4. Zakona o radu i sadržava podatke o: nazivu i sjedištu povezanih poslodavaca; imenu, prezimenu i prebivalištu radnika; datumu početka i završetka privremenog ustupanja; mjestu rada i poslovima koje će radnik obavljati; plaći, dodacima na plaću i razdobljima isplate; trajanju redovitog radnog dana ili tjedna. Pritom se postavlja pitanje prenose li se uglavci iz postojećeg radnikovog ugovora o radu u sporazum ili se mogu ugovoriti novi odnosno s drukčijom razinom prava, kao što je to npr. slučaj s plaćom?)
5. do privremenog ustupanja dolazi samo ako radnik na to pristane (suglasnost na sporazum o ustupanju mora biti pisana i smatra se dodatkom postojećeg ugovora o radu).
Treba reći da se prema članku 10. Zakona o radu na privremeno ustupanje radnika ne primjenjuju odredbe Zakona o privremenom zapošljavanju. S obzirom na činjenicu da ovdje postoje dva poslodavca, postavlja se pitanje koji je od njih dužan ispunjavati pojedine obveze. Odgovor na to pitanje daje stavak 7. članka 10. Zakona o radu kojim je rečeno da se povezani poslodavac u odnosu na privremeno ustupljenog radnika smatra poslodavcem u smislu obveza primjene odredbi Zakona o radu i drugih zakona i propisa kojima su uređeni sigurnost i zaštita zdravlja na radu (a u vezi ostalih pitanja iz radnog odnosa – prvi poslodavac, odnosno onaj koji ga je privremeno ustupio). To znači da će radniku plaću isplaćivati prvi poslodavac, koji će ujedno donositi i druge odluke iz radnog odnosa, izuzev onih koji se tiču sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, o čemu mora brinuti povezani poslodavac.
Kao što smo uvodno spomenuli, prema članku 18. stavak 4. i 5. Zakona o radu, radnika je moguće privremeno ustupiti i u inozemstvo. Prema tim odredbama, ako poslodavac upućuje svoga radnika u s njim povezano društvo u smislu posebnog propisa o trgovačkim društvima (misli se na Zakon o trgovačkim društvima), koje ima poslovni nastan u inozemstvu, poslodavac može radnika, uz njegovu pisanu suglasnost, privremeno u trajanju od najdulje 2 godine (ali je i ovdje pitanje unutar kojeg vremenskog razdoblja te mora li između dva ustupanja postojati prekid i koliko dugo), ustupiti tom društvu na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih poslodavaca. Na to ustupanje, koje može trajati 4 puta dulje nego ono u zemlji, ne primjenjuju se odredbe Zakona o radu o privremenom zapošljavanju.