Opće uvjete ugovora Zakon o obveznim odnosima definira kao ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva.
Materiju općih uvjeta ugovora Zakon o obveznim odnosima uređuje u odredbama članka 295. i 296. kojima su izmijenjeni i dopunjeni članci 142.-144. prijašnjeg Zakona o obveznim odnosima. U obrazloženju Konačnog prijedloga Zakona o obveznim odnosima navedeno je da su te izmjene rezultat stajališta da je dotadašnje uređenje ove materije nepotpuno i u neskladu s modernim trendovima, a sačinjene su po uzoru na Direktivu vijeća Europske zajednice 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima i na njemački Građanski zakonik (BGB). Budući da je obveza RH u pogledu implementacije Direktive 93/13/EEZ ispunjena donošenjem Zakona o zaštiti potrošača, nije bilo potrebno tekst te Direktive u potpunosti preuzeti u Zakon o obveznim odnosima. Međutim, promjene izvršene u člancima 295. i 296. temelje se na stajalištu da je zaštitu koja se u ugovaranju putem općih uvjeta ugovora pruža potrošačima, potrebno pružiti i ostalim sudionicima obveznopravnih ugovora, a ne samo onima koji se smatraju potrošačima u smislu članka 5. točke 15. Zakona o zaštiti potrošača.
Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu ih kao i one obvezuju. U slučaju neslaganja odredbi općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede posebne pogodbe. Opći uvjeti ugovora moraju se objaviti na uobičajeni način, a bitno je naglasiti da ugovornu stranu obvezuju ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.
Što se tiče pojma formularni (tipski) ugovor, njime se označava skup ugovornih klauzula određen unaprijed kao model za sklapanje budućih ugovora. Dakle, takav ugovor je samo obrazac s tipičnim klauzulama za pojedinu vrstu poslovne transakcije koji olakšava sklapanje samog ugovora, no određene bitne sastojke ugovora ne uređuje, već ih prepušta pregovorima ugovornih strana. Pod navedenim pojmom treba razlikovati i ugovore po pristupu (adhezijske ugovore), koji u potpunosti isključuju mogućnost pregovaranja ugovornih strana odnosno jedna strana određuje sadržaj ugovora i nudi ga budućem suugovaratelju koji može samo prihvatiti ugovor u cijelosti ili odbiti njegovo sklapanje.
Upravo je stoga za pristupnika ugovoru, kao drugu ugovornu stranu, bitna zaštita uređena u članku 296. Zakona o obveznim odnosima. Naime, ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja i koje su prouzročile očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadržavaju odobreni od nadležnog tijela. Te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. Pri ocjeni može li se pojedina odredba smatrati nepoštenom, je li nedopuštena ocjena pojedinih ugovornih odredaba te koje su posljedice nedopuštenosti ugovorne odredbe, mogu pomoći i članci 49.- 56. Zakona o zaštiti potrošača te sudska praksa. Prema članku 49. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
Osoba koja ima interes utvrditi ništetnost pojedinih odredaba općih uvjeta ugovora, sudsku zaštitu može zahtijevati podnošenjem tužbe za utvrđenje ništetnosti. Opće odredbe o ništetnosti i posljedicama ništetnosti sadržavaju članci 322.-324. Zakona o obveznim odnosima. Sukladno članku 296. stavak 2. i 3. Zakona o obaveznim odnosima, prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana. Navedeno se ne primjenjuje na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive.
Treba napomenuti da je članak 143. prijašnjeg Zakona o obveznim odnosima uređivao dvije pravne posljedice nepoštene odredbe općih uvjeta ugovora – ništavost i pobojnost, dok važeći Zakon o obveznim odnosima nema odredbu koja bi sudu dopuštala odbiti primjenu pojedinih odredaba općih uvjeta koji onemogućavaju drugu stranu da stavi prigovore, ili na temelju kojih gubi neka prava iz ugovora ili koje su nepravično ili pretjerano stroge prema njoj pa je sada jedina sankcija sudsko utvrđenje ništetnosti tih odredaba.
Ljiljana Drakulić, mag. iur.
Pravni izvor: Crnić, I., Zakon o obveznim odnosima, Organizator d.o.o., Zagreb 2012., str. 467-474.
Iz sudske prakse:
- Odredba općih uvjeta koja nalaže polazniku škole za strane jezike da u slučaju bolesti pisanim putem o tome obavijest školu, jer je to uvjet za oslobođenje od plaćanja školarine, nije pretjerano stroga niti nepravična prema polazniku, pa sud ne može odbiti njezinu primjenu. - Županijski sud u Zagrebu, br. Gž-3401/11-2, od 7. siječnja 2014.
- Svrha ugovora o dugoročnom najmu vozila (operativni leasing) je u korištenju (uporabi) predmeta (vozila) najma uz plaćanje za to ugovorene najamnine, a ne u stjecanju vlasništva na predmetu leasinga, jer po prestanku ugovora (istekom vremena, otkazom) najmoprimac - korisnik leasinga vraća vozilo vlasniku (najmodavcu - davatelju leasinga), pa su stoga ništave one odredbe općih uvjeta ugovora kojima je za slučaj prijevremenog raskida ugovora propisana obveza isplate najamnine i za razdoblje nakon raskida, i obveza isplate ostatka vrijednosti vozila po isteku ugovora, jer su one u suprotnosti s navedenom svrhom ugovora. - Županijski sud u Bjelovaru, br. Gž-2540/11-3, od 1. ožujka 2012.
- Ako opći uvjeti nisu javno objavljeni, tada oni predstavljaju samo sastavni dio ugovora o osiguranju, odnosno nisu materijalno pravo već samo pravno relevantna činjenica. - Županijski sud u Varaždinu, br. Gžx 236/2011 od 7. ožujka 2012.
- Ništava je odredba općih uvjeta sadržana u formalnom ugovoru kojeg je odredio jedan ugovaratelj prema kojoj prodavatelj uopće ne mora dokazivati ispunjenje svoje ugovorne obveze predaje stvari kupcu. - Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, br. Pž-6116/07, od 18. svibnja 2010.
- Kad su na poleđini police osiguranja koju je osiguranik potpisao navedeni uvjeti osiguranja, smatra se da je ugovaratelj osiguranja s njima upoznat. – Vrhovni sud Republike Hrvatske, br. Rev 636/2006-2, od 11. srpnja 2007.
- Nepravičnom i previše strogom prema zakupniku ocijenjena je odredba općih uvjeta (Pravilnika) prema kojoj zakupnik ima pravo na povrat uloženih sredstava samo ako je ugovorena zakupnina veća od deseterostruke početne zakupnine. - Vrhovni sud Republike Hrvatske, br. Rev 1000/2006-2, od 11. srpnja 2007.
- Ako se jedna ugovorna strana tijekom postupka poziva na opće uvjete ugovora, ona mora dokazati da su opći uvjeti ugovora sastavni dio ugovora koji je pravna osnova njezinog potraživanja. Međutim, čak i u slučaju da ona to dokaže, sud će odbiti primjenu pojedinih odredbi općih uvjeta koje su nepravične prema drugoj ugovornoj strani. - Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, br. Pž-4132/05, od 31. prosinca 2007.
- Sud će odbiti primjenu odredbe općih uvjeta ugovora koja, za razliku od strane koja je sačinila opće uvjete, lišava drugu ugovornu stranu isticanja građansko pravnog prigovora prijeboja. - Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, br. Pž-5191/04, od 4. listopada 2007.
- Ništava je odredba Pravila za kasko osiguranje, koja pravila su sastavni dio ugovora o kasko osiguranju motornih vozila, a koja predviđa gubitak prava na naknadu štete osiguranika po polici za kasko osiguranje motornih vozila, ako osiguranik – vozač teretnog automobila nakon nastupanja osiguranog slučaja nije sam osigurao kontrolu svoje alkoholiziranosti. - Županijski sud u Varaždinu, br. Gž 156/2006, od 13. veljače 2006.
- Na vlasnika vozila, koji je u zaključanom vozilu u jakni ostavio knjižicu vozila i prometnu dozvolu, a koje vozilo je ukradeno, neće se primijeniti odredbe toč. 6. st. 1. čl. 21. Pravilnika o kasko osiguranju motornih vozila prema kojima osiguranik gubi pravo iz osiguranja, ako nakon prijavljivanja krađe vozila nije u mogućnosti predočiti osiguratelju originalne ključeve, vlasnički list i prometnu dozvolu, jer su nepravične i pretjerano stroge u ovom slučaju. – Županijski sud u Bjelovaru, br. Gž 1158/2004, od 23. rujna 2004.