Uvjeti koje svaki izum iz bilo kojeg područja tehnike mora ispunjavati kako bi mu se priznalo svojstvo patenta je da je nov, da ima inventivnu razinu i da se može industrijski primijeniti. Novost izuma definira se u odnosu na postojeće stanje tehnike. Naime, njime se mora ponuditi neko novo tehničko rješenje, kakvo nije prezentirano javnosti u svijetu prije dana podnošenja prijave patenta. Što se inventivnosti izuma tiče, da bi mu se pružila zaštita patentom, on mora biti neočigledan stručnoj osobi iz odgovarajućega područja. Pod industrijskom primjenjivošću izuma podrazumijeva se pak njegova praktična primjenjivost u industrijskom opsegu, odnosno da se predmet izuma može proizvesti ili upotrijebiti u bilo kojoj grani industrije.
Isključivost prava koje štiti nositelja (vlasnika) patenta u pogledu gospodarskog iskorištavanja izuma, očituje se u isključivom pravu na izradu, korištenje, stavljanje u promet ili prodaju izuma zaštićenog patentom, tijekom 20 godina od dana podnošenja prijave patenta. Protekom navedenog vremenskog perioda patent postaje, na upotrebu svakom dostupno, javno dobro.
Patent se ostvaruje prema teritorijalnom načelu, tj. vrijedi samo na teritoriju one države ili regije u kojoj je priznat. Stječe se priznanjem ovlaštenog tijela nakon ispitivanja uredno podnesene prijave patenta koja opisuje izum. Ovlašteno tijelo u Republici Hrvatskoj, koje donosi odluku o priznanju patenta je Državni zavod za intelektualno vlasništvo (dalje: Zavod).
Postupak zaštite na nacionalnoj razini započinje podnošenjem prijave patenta, a provodi se u skladu sa Zakonom o patentu i Pravilnikom o patentu.
Postupak zaštite izuma provodi se u dvije faze. Nakon podnošenja prijave patenta, započinje prva faza ispitivanjem sadržaja prijave, nakon čega slijedi njezina objava u službenom glasilu Zavoda. Tako objavljena prijava postaje dostupna javnosti, čime ulazi u stanje tehnike, što svakoj zainteresiranoj osobi daje pravo uvida u tekst prijave. Nakon objave, slijedi druga faza u kojoj se postupak davanja zaštite nastavlja pod uvjetom da u propisanom roku podnositelj prijave podnese jedan od zahtjeva, te uplati propisanu pristojbu i naknadu troškova postupka. U protivnom, prijava patenta smatrat će se povučenom, a Zavod će obustaviti postupak za priznanje patenta. Ako su ispunjeni uvjeti predviđeni za nastavak postupka u drugoj fazi, Zavod provodi odgovarajući daljnji postupak ispitivanja sadržaja patentne prijave. Ako su ispunjeni propisani uvjeti, ishod postupka bit će pozitivan te će za posljedicu imati priznanje patenta za određeni izum. U protivnom, Zavod će donijeti odluku o odbijanju zahtjeva za priznanje patenta.
Zaštitu izuma patentom u Republici Hrvatskoj moguće je ostvariti i regionalnim putem, ostvarivanjem europske zaštite, u kojem slučaju odluku o priznanju patenta donosi Europski patentni ured, a Zavod tako priznati patent upisuje u Registar patenata Republike Hrvatske. Europski patent priznaje se u postupku koji vodi Europski patentni ured na temelju Europske patentne konvencije. Time se pruža zaštita na regionalnoj razini za zemlje članice Europske patentne organizacije te se omogućava podnošenje prijave patenta na jednom mjestu s istovremenim pravnim učinkom u više zemalja. Postupak pružanja regionalne zaštite izuma također započinje podnošenjem prijave. Europska prijava patenta podnosi se bilo Europskom patentnom uredu ili posredstvom Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Nakon formalnog ispitivanja prijave i po mogućnosti, ispitivanja stanja tehnike na novost, Europska prijava patenta objavljuje se u službenom glasilu Europskog patentnog ureda po isteku 18 mjeseci od datuma prava prvenstva. U slučaju priznanja, europski patent ima isti učinak na teritoriju zemalja koje su navedene u prijavi. Odluka o priznanju proizvodi učinke tek od datuma kad je u Europskom patentnom glasniku objavljen podatak o priznanju patenta. Od tog dana teče i rok od devet mjeseci u kojem svatko može podnijeti prigovor na priznanje europskog patenta.
S obzirom da zaštita patenta vrijedi samo na teritoriju države u kojoj je to pravo priznato, patenti koje dodjeljuje Zavod domaćim i stranim prijaviteljima vrijede samo na teritoriju Republike Hrvatske. Međunarodnu zaštitu izuma patentom, odnosno zaštitu na teritoriju drugih država moguće je stoga ostvariti:
- podnošenjem zasebne prijave nadležnom uredu svake zemlje na čijem se teritoriju traži zaštita,
- podnošenjem jedne međunarodne prijave putem Ugovora o suradnji na području patenata (Patent Cooperation Treaty – PCT), za zemlje članice tog ugovora,
- putem nekog od regionalnih patentnih sustava - za zemlje članice Europske patentne organizacije i zemlje proširenja, podnošenjem prijave za Europski patent jednom od nadležnih ureda te organizacije.
Olakotna okolnost je da međunarodni i regionalni patentni sustavi omogućavaju podnošenje jedne prijave za zaštitu izuma na jednom mjestu, ali s istovremenim pravnim učinkom u više država. Bitno je imati na umu da ne postoji međunarodno priznati patent, već postoji samo međunarodna prijava, o kojoj konačnu odluku uvijek donosi nacionalni ured kojem je ona podnesena. Republika Hrvatska je punopravna članica Ugovora o suradnji na području patenata, što podnositeljima prijave iz Hrvatske omogućava podnošenje međunarodne prijave putem Zavoda ili direktno nadležnom Međunarodnom uredu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO/OMPI).
Radi ostvarivanja patentne zaštite, podnositelj prijave je u postupku za priznanje patenta dužan otkriti tehničke detalje, sastav i/ili tehnologiju izrade svog izuma u opsegu koji omogućuje stručnjaku iz predmetnog područja izradu ili upotrebu izuma. Nakon propisanog perioda tajnosti, takav detaljan opis izuma postaje javno dostupan svim zainteresiranima osobama, bez obzira na to hoće li će u nastavku postupka patent biti priznat ili ne. Utješno je da ako izum ne bude zaštićen patentom, podnositelj prijave stječe monopol nad svojim izumom i time onemogućuje ostale da ga prijave i steknu nad njime vlasništvo patentom jer je objavom ušao u poznato stanje tehnike. Stoga se postavlja pitanje je li pod svaku cijenu nužno i razborito tražiti zaštitu vlastitog izuma patentom ili je u nekim slučajevima pametnije sastav, tehnologiju izrade i tehničke detalje čuvati u tajnost, daleko od očiju javnosti.
Karla Štingl, univ. spec. europskih studija
Izvor: Državni zavod za intelektualno vlasništvo (www.dziv.hr)