Prije važećim člankom 216. stavak 6. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12 i 25/13, dalje u tekstu OZ/12) bilo je propisano da je vjerovnik dužan prije podnošenja zadužnice ili bjanko zadužnice na naplatu zatražiti kod javnog bilježnika njihov upis u registar zadužnica i bjanko zadužnica. Ovaj registar ustanovljen je Pravilnikom o registru zadužnica i bjanko zadužnica (NN br. 115/12), koji je stupio na snagu 26. listopada 2012. Člankom 2. stavkom 2. tog Pravilnika određeno je da sve zadužnice i bjanko zadužnice potvrđene nakon 15. listopada 2012. (dan stupanja na snagu OZ/12) javni bilježnik odmah elektroničkim putem dostavlja službi registra. S druge strane, člankom 8. istog Pravilnika propisano je da se zadužnice, odnosno bjanko zadužnice na kojima je javni bilježnik ovjerio potpis, odnosno koje je potvrdio prije stupanja na snagu Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12), upisuju u Registar na zahtjev vjerovnika.
Člankom 70. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Narodne novine br. 93/14, dalje u tekstu: ZIDOZ/14) brisana je odredba navedenog članka 216. stavak 6. OZ/12 tako da od 1. rujna 2014. javni bilježnici više nisu ovlašteni upisivati zadužnice ili bjanko zadužnice u registar, a koje nisu bile, na temelju članka 216. stavak 6. OZ/12, upisane u registar do 1. rujna 2014.
Izmjene sadržane u ZIDOZ/14 nisu popraćene izmjenama pravilnika pa tako niti Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (NN br. 6/13) koji u članku 3. stavak 4. propisuje da zadužnica odnosno bjanko zadužnica mora biti upisana u Registar. Sukladno ovom pravilniku, da bi vjerovnik proveo izvansudsku ovrhu na temelju zadužnice ili bjanko zadužnice, nužno je da su one prije podnošenja na naplatu upisane u Registar.
Nadalje, a kako je već navedeno, izmjene ZIDOZ/14 nisu u skladu s Pravilnikom o registru zadužnica i bjanko zadužnica koji propisuje da se zadužnice i bjanko zadužnice koje su ovjerene ili potvrđene prije 15. listopada 2012. (dan stupanja na snagu OZ/12) upisuju u Registar na zahtjev vjerovnika, a podatke o zadužnici ili bjanko zadužnici u Registar dostavlja javni bilježnik (članak 8.).
Kako naplatiti ''stare'' zadužnice, dakle one koje nisu upisane u registar do 1. rujna 2014., zakonodavac je riješio intervencijom u članak 208. OZ/12 na način da taj članak sada ima dva stavka i glasi: „(1) Ako je naplata zatražena na temelju zadužnice upisane u Registar zadužnica i bjanko zadužnica na temelju priopćenja javnog bilježnika koji je zadužnicu potvrdio, Agencija će postupiti kao u povodu pravomoćnog rješenja o ovrsi. (2) Ako je naplata zatražena na temelju zadužnice koja nije upisana u Registar zadužnica i bjanko zadužnica na temelju priopćenja javnog bilježnika koji je zadužnicu potvrdio, Agencija će postupiti kao u povodu zahtjeva za izravnu naplatu.“
Prema tome, vjerovnik koji raspolaže potvrđenom zadužnicom ili bjanko zadužnicom, a koja nije upisana u registar, može zatražiti izravnu naplatu od Agencije. Propisano je da će u tom slučaju Agencija postupiti kao u povodu zahtjeva za izravnu naplatu što znači da će Agencija, ako u roku od šezdeset dana od dana kad joj je dostavljena zadužnica ili bjanko zadužnica ne primi rješenje o odgodi ovrhe ili rješenje o ukidanju rješenja o ovrsi ili o obustavi ovrhe, naložiti prijenos zaplijenjenog iznosa na račun naveden u rješenju o ovrsi. Za razliku od toga, ako se ovrha provodi na temelju zadužnice ili bjanko zadužnice koje su upisane u registar, Agencija će naložiti banci da novčani iznos za koji je određena ovrha prenese na račun naznačen u rješenju o ovrsi, dakle, ovdje nema roka od 60 dana niti mogućnosti ovršenika da intervenira i spriječi naplatu.
Problem u provedbi nastao je zbog toga što novelirani članak 208. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13 i 93/14, dalje u tekstu: OZ/14) stupa na snagu 1. siječnja 2015. dok je odredba članka 216. stavak 6. OZ/12 o nadležnosti javnih bilježnika za upis ''starih'' zadužnica i bjanko zadužnica brisana s danom primjene od 1. rujna 2014. Ovim promjenama nastala je dvostruka pravna praznina.
Prva pravna praznina tiče se naplate zadužnica ili bjanko zadužnica koje su potvrđene, a nisu upisane u registar. Ove zadužnice nije moguće naplatiti na temelju članka 208. stavak 2. OZ/14 iz razloga što se ova odredba primjenjuje od 1. siječnja 2015., a zadužnicu ili bjanko zadužnicu nije moguće upisati u registar pa da bi se ona naplatila na temelju još uvijek važećeg članka 208. OZ/12 jer javni bilježnici od 1. rujna 2014. nemaju ovlast upisati zadužnice u registar.
Druga pravna praznina tiče se zadužnica ili bjanko zadužnica koje su ovjerene (dakle, nepotvrđene) i nisu upisane u registar zadužnica i bjanko zadužnica. Kako je već rečeno, člankom 208. OZ/14 predviđena je naplata zadužnica koje su potvrđene i upisane u registar i onih koje su potvrđene, a nisu upisane u registar. Dakle, prema sadašnjem uređenju članka 208. OZ/14, a koji regulira provedbu naplate na temelju zadužnice (takav mu je i naslov), nije predviđen način provedbe ovrhe na temelju zadužnica koje nisu potvrđene, već su (samo) ovjerene od strane javnog bilježnika.
Stupanjem na snagu članka 208. stavak 2. OZ/14 dana 1. siječnja 2015., zadužnice ili bjanko zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika moći će se naplaćivati bez obzira na neusklađenost s pravilnicima s obzirom da je zakon kao propis jače pravne snage propisao tu mogućnost. Međutim, postavlja se pitanje kako naplatiti takve zadužnice do 1. siječnja 2015. i, s druge strane, kako naplati zadužnice koje su ovjerene i koje nisu upisane u registar.
Dakle, radi naplate novčane tražbine iz zadužnice ili bjanko zadužnice koja nije upisana u registar vjerovnik treba podnijeti sudu prijedlog za ovrhu pozivajući se na odredbu članka 211. OZ/14 navodeći da se na temelju ove isprave nije mogla provesti naplata preko Agencije. Naime, članak 211. OZ/14 propisuje da će sud odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu. Pitanje je također bi li vjerovnik - ovrhovoditelj bio dužan priložiti potvrdu Agencije da se naplata nije mogla provesti izravno. Ovo nije nužno s obzirom da bi prema općem pravnom načelu iura novit curia sud morao znati da sukladno trenutno važećoj ovršnopravnoj regulativi nema načina da se potvrđena ili ovjerena zadužnica koja nije upisana, upiše u registar nakon 1. rujna 2014.
Vladimir Rončević, dipl. iur., sudac Općinskog suda u Zadru