Razmatrajući tzv. negativne stvarne služnosti možemo reći da se, sukladno odredbi članka 188. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) da bi služile nekretninama sa zgradom, mogu osnovati služnosti koje vlasnika te nekretnine ovlašćuju na to da vlasnik poslužne nekretnine nešto propušta, a što bi inače slobodno činio, kao što su osobito: svoju kuću ne povisivati ili je ne snižavati, ne oduzimati povlaštenoj zgradi svjetlo i zrak ili vidik, ne odvraćati kišnicu s krova svoje kuće od susjedova zemljišta kojem bi mogla koristiti za polijevanje vrta ili punjenje cisterne ili na neki drugi način, ili što drugo.
Prema odredbi članka 16. stavak 2. ZV-a, kad posjednik jedne nekretnine jednostrano zabrani posjedniku druge nekretnine činiti na toj nekretnini nešto što bi taj inače mogao činiti, pa to taj zbog toga propusti učiniti, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti da se to propušta činiti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.
U jednom predmetu, u kojem je Županijski sud u Bjelovaru donio Odluku br. Gž-1802/10-2, od 9. prosinca 2010., radilo se upravo o slučaju negativne stvarne služnosti. Naime, tužitelj je sagradio kuću koja na zidu do nekretnine tuženika ima dva prozora, i to jedan u prizemlju, a drugi na katu. Prema nalogu tuženika na nekretnini koju posjeduje od bloketa je sagrađen zid kojim su zaklonjeni prozori tužitelja, a kako je to utvrđeno iskazima stranaka i uvidom u fotografiju. Iskazom tužitelja utvrđeno je da je on u travnju mjesecu 2009. godine zatekao radnika koji je gradio zid te ga je upitao što radi i upozorio ga da prestane graditi zid, a on mu je odgovorio da ga gradi po nalogu tuženika i da se za eventualne primjedbe obrati njemu. Nakon toga je putem odvjetnika podnio tužbu da bi zaštitio svoj posjed. Dakle, iz iskaza stranaka, a ni iz drugih provedenih dokaza nije proizlazilo da se tužitelj, a prije nego je tuženik na svom zemljištu sagradio zid, nalazio u posjedu prava služnosti svjetla i zraka, jer u posjedu prava stvarne služnosti svjetla i zraka nalazi se onaj susjed - posjednik povlasnog dobra, koji je drugom susjedu - vlasniku poslužnog dobra zabranio podizanje zida, a ovaj se toj zabrani pokorio (čl. 16. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).
Predloženim i provedenim dokazima nije utvrđeno da je tužitelj tuženiku zabranio podizanje zida i da se tuženik toj zabrani pokorio pa tužitelj, prema ocjeni drugostupanjskog suda, nije stekao posjed prava služnosti svjetla i zraka, zbog čega je u skladu s odredbom članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 1 12/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08) preinačeno prvostupanjsko rješenje i tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom.
Dakle, pravo služnosti vidika i svjetlosti je negativna kućna služnost, čija je suština u propuštanju vlasnika (susjeda) da nešto čini na svojoj nekretnini, pa stoga ni za stjecanje posjeda prava navedene služnosti nije dovoljno izricanje zabrane susjedu da čini ono (podiže zid ispred prozora) što oduzima vidik ili priječi dotok svjetlosti, nego je potrebno da se on toj zabrani i pokori.