Rok odgode zaštite povjerenja u potpunost i istinitost zemljišne knjige bio je više puta produljivan. Prvobitni rok, prema osnovnom tekstu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, bio je 1. siječnja 2002., da bi Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 114/01) bio produljen do 1. siječnja 2007. Rok je Novelom istog Zakona (Narodne novine br. 141/06) opet produljen do 1. siječnja 2010., a Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 153/09), produljen je do 1. siječnja 2015.
Na sjednici Vlade Republike Hrvatske održanoj 20. studenoga 2014., usvojen je Nacrt Konačnog prijedloga zakona o izmjeni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojim se u članku 388. stavku 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima riječi: "1. siječnja 2015. godine" zamjenjuju riječima: "1. siječnja 2017.", što zapravo znači da se ponovno predlaže produljenje roka odgode zaštite povjerenja u potpunost i istinitost zemljišne knjige.
Naime, unatoč kontinuiranom napretku u usklađivanju zemljišno-knjižnog sa stvarnim pravnim stanjem na nekretninama, ovaj proces još nije dovršen, a njegov se dovršetak očekuje u sljedeće dvije godine. Stoga je procijenjeno, da uz sve mjere koje se poduzimaju, objektivno neće biti moguće provesti uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske u roku iz članka 388. stavka 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima do 1. siječnja 2015., od kad bi, prema važećem Zakonu, počelo važiti načelo povjerenja u zemljišne knjige.
U roku u kojem se ne primjenjuju pravila o zaštiti povjerenja u istinitost, zemljišnoknjižno stanje zatečeno u času stupanja na snagu Zakona o zemljišnim knjigama (stupio na snagu 1. siječnja 1997.), ne smatra se istinitim. Što se tiče nekretnina koje su na dan 1. siječnja 1997. bile u društvenom vlasništvu, temeljem članka 388. stavka 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u prijelaznom razdoblju ni prema kome, pa niti prema poštenim stjecateljima, ne djeluje neoboriva predmnjeva o istinitosti zemljišnoknjižnog stanja. To znači da niti jedno stjecanje stvarnog prava na nekretnini do kojeg dođe do 1. siječnja 2017. neće uživati potpunu zaštitu neovisno o tome što je stjecatelj bio pošten i što nije znao niti je mogao znati da je zemljišnoknjižno stanje neistinito. Neovisno o tome je li stjecatelj bio pošten ili ne, njegovo je stjecanje moguće osporavati zbog toga što je u korist njegova prednika bio proveden nevaljan upis, jer će do 1. siječnja 2017. biti odgođena zaštita povjerenja u istinitost.
Nositelji knjižnih prava koji su oštećeni nevaljanim upisom dok traje odgoda zaštite povjerenja u istinitost, mogu zahtijevati brisanje upisa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja prema svakom stjecatelju. U prijelaznom razdoblju ne primjenjuju se pravila Zakona o zemljišnim knjigama koja određuju da se protiv poštenog stjecatelja brisovna tužba može podnijeti samo u određenim rokovima (članak 129. ZZK). Zbog toga svaki stjecatelj koji u roku u kojem je odgođena primjena pravila o zaštiti povjerenja u istinitost stječe pravo na nekretnini, mora uzeti u obzir mogućnost da njegovo pravo zbog nevaljanog upisa njegova prednika može biti izbrisano na zahtjev oštećenog nositelja knjižnog prava, te da ta mogućnost postoji sve dok ne protekne rok u kojem je odgođena zaštita povjerenja u istinitost.
Što se, pak, odgode zaštite povjerenja u potpunost zemljišne knjige tiče, u razdoblju dok traje odgoda povjerenja u potpunost moguće je zahtijevati upis neupisanih prava protiv svakog upisanog stjecatelja knjižnog prava, neovisno o tome je li on u pogledu zemljišnoknjižnog stanja bio pošten ili ne. Izvanknjižni nositelji prava na nekretninama zaštićeni su tako od mogućnosti da izgube svoja nevaljano upisana ili neupisana prava zbog djelovanja pravnih učinaka zaštite povjerenja u potpunost ili istinitost.