Naime, u praksi se posebice u novije vrijeme javlja potreba poslodavaca za dodatnim (dopunskim) radom radnika koji je već zaposlen kod drugog poslodavca - bilo zbog ograničenih poslovnih potreba, bilo zbog posebnih stručnih ili radnih kvaliteta određenog radnika.
Međutim, prije stupanja na snagu novog Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14.) takve potrebe rješavale su se na način da se nije sklapao nikakav ugovor o radu, već se išlo u smjeru sklapanja ugovora o djelu zaobilazeći time pravnu prirodu tog ugovora koja se protivi korištenju ugovora o djelu za takve poslovne potrebe poslodavca.
Stoga je člankom 61. stavak 3. i člankom 62. stavak 3. novog Zakona o radu napokon uvedena i normativna novina koja predviđa i uvodi mogućnost sklapanja ugovora o dopunskom radu radnika i dopunski rad radnika kao novi radnopravni institut temeljem kojeg se sklapa posebna vrsta ugovora o radu, a koji uključuje sve propisane obveze poslodavca i radnika koje proistječu iz takvog radnopravnog odnosa (propisana prava i obveze, propisani doprinosi prema ugovoru o radu i sl.).
Pri tome treba istaknuti da ugovor o dopunskom radu može sklopiti kako radnik koji radi nepuno radno vrijeme (članak 62. stavak 3. ZR-a), tako i radnik koji radi puno radno vrijeme (članak 61. stavak 3. ZR-a).
Ugovor o dopunskom radu radnika koji inače radi u punom radnom vremenu – radnik koji radi u punom radnom vremenu može sukladno članku 61. stavak 3. Zakona o radu sklopiti ugovor o dopunskom radu s drugim poslodavcem, ali u najdužem trajanju koje je zakonodavac normativno ograničio:
- na tjednoj razini – do najviše 8 sati rada
- na godišnjoj razini – do najviše 180 sati rada.
Pri tome, novi poslodavac ne može radniku s kojim je sklopio ugovor o dopunskom radu odrediti prekovremeni rad.
Međutim, sklapanje ugovora o dopunskom radu radnika uvjetovano je, osim uz prethodno navedena ograničenja vezana za broj sati rada, i prethodnom suglasnošću poslodavca s kojim radnik već ima sklopljen ugovor o radu s punim radnim vremenom. Takva suglasnost mora biti u pisanom obliku.
Ugovor o dopunskom radu radnika koji inače radi u nepunom radnom vremenu – radnik koji radi u nepunom radnom vremenu može sukladno članku 62. stavak 3. Zakona o radu, sklopiti ugovor o dopunskom radu s drugim poslodavcem, ali također u najdužem trajanju koje je zakonodavac normativno ograničio:
- na tjednoj razini – do najviše 8 sati rada
- na godišnjoj razini – do najviše 180 sati rada.
Pri tome, novi poslodavac ne može radniku s kojim je sklopio ugovor o dopunskom radu odrediti prekovremeni rad.
Također, sklapanje ugovora o dopunskom radu radnika uvjetovano je, osim uz prethodno navedena ograničenja vezana uz broj sati rada, i prethodnom suglasnošću poslodavca s kojim radnik već ima sklopljen ugovor o radu s nepunim radnim vremenom. Takva suglasnost mora biti u pisanom obliku.
Prethodna suglasnost poslodavca za sklapanje ugovora o dopunskom radu s drugim poslodavcem
Suglasnost poslodavca kod kojeg radnik radi temeljem ugovora o radu na puno ili nepuno radno vrijeme, za radnika je nužna zakonska pretpostavka za sklapanje ugovora o dopunskom radu s drugim poslodavcem. Iako zakonske odredbe iz članka 61. i 62. Zakona o radu izričito ne propisuju da takva suglasnost mora prethoditi sklapanju ugovora o dopunskom radu, to proizlazi iz činjenice da će u praksi (što je i opravdano) novi poslodavac od radnika u pravilu svakako prije sklapanja ugovora o dopunskom radu tražiti spomenutu suglasnost, s obzirom da je to jedna od nužnih pretpostavki za njegovo sklapanje i samim time i valjanost.
Uz propisanu pisanu formu takve suglasnosti, i sve prethodno navedeno ide u prilog nužnosti pisanog oblika suglasnosti poslodavca za sklapanje ugovora o dopunskom radu s drugim poslodavcem.
U praksi takvu suglasnost poslodavac izražava u formi odluke kojom daje navedenu, potrebnu suglasnost.
Primjer Odluke o suglasnosti za dopunski rad radnika:
_____________________________________________
REIS d.o.o. za trgovinu
OIB: 77777777777
Splitska 543d
Slavonski Brod
Temeljem članka 61. stavak 3. Zakona o radu (Nar. nov. br. 93/14. – u nastavku teksta Zakon) Zdravko Zdravkić, direktor trgovačkog društva REIS d.o.o. za trgovinu Slavonski Brod, Splitska 543d, OIB:77777777777 (u nastavku teksta: Poslodavac), dana 12. studenog 2014. donosi sljedeću:
O D L U K U
I. Radniku Mariu Mariću zaposlenom kod Poslodavca temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu prodavača (u nastavku teksta: Radnik) daje se suglasnost za sklapanje ugovora o dopunskom radu na određeno vrijeme u trajanju od osam sati tjedno od 1. prosinca 2014. do 31. siječnja 2015. godine.
II. Suglasnost iz točke I. ove Odluke daje se Radniku za obavljanje dopunskog rada kod poslodavca SIREI d.o.o. za trgovinu, Slavonski Brod, Opuzenska 3, OIB:55555555555.
III. Dopunski rad iz točke I. ove Odluke Radnik može obavljati kod poslodavca iz točke II. ove Odluke isključivo nakon završetka radnog vremena kod Poslodavca.
O b r a z l o ž e n j e
Radnik je dana 30. listopada 2014. godine zatražio od Poslodavca prethodnu suglasnost za obavljanje dopunskog rada kod poslodavca SIREI d.o.o. za trgovinu, Slavonski Brod.
Suglasnost se daje Radniku za obavljanje poslova dopunskog rada izvan radnog vremena kod Poslodavca.
Radnik se u dosadašnjem radu kod Poslodavca istaknuo izuzetno brzim, marljivim i kvalitetnim radom i izvršenjem radnih zadataka, pa obavljanje dopunskog rada neće utjecati na kvalitetu rada kod Poslodavca.
Sukladno svemu navedenom, odlučeno je kao u izreci Odluke.
Direktor:
Zdravko Zdravkić
_________________________________________________
Zaključno možemo istaknuti nekoliko nužnih elemenata za valjano sklapanje ugovora o dopunskom radu radnika:
- pribavljanje pisane suglasnosti poslodavca s kojim radnik već ima sklopljen „redovan“ ugovor o radu
- sklapanje ugovora o dopunskom radu s radnikom u pisanom obliku s nazivom – Ugovor o dopunskom radu,
- sadržajno u ugovoru o dopunskom radu radnika najduže trajanje radnog vremena kod dopunskog rada mora biti određeno na način da ne smije biti duže od 8 sati tjedno, odnosno 180 sati godišnje.
Prethodno opisanim radnopravnim ugovorom napokon je popunjena praznina u odnosu na potrebe poslodavca i radnika koja se prije novog Zakona o radu popunjavala korištenjem ugovora o djelu što je bilo protivno pravnoj prirodi toga instituta, a nije zadovoljavalo u cijelosti niti potrebe ugovornih strana.
Daniel Sever, mag. iur.