Naravno, postoje situacije u kojima se radnik i poslodavac mogu dogovoriti oko iznosa otpremnine, te ona u tim slučajevima može biti i manja, no, to su situacije u kojima zapravo ne postoji obveza poslodavca da isplati otpremninu već je to njegova dobra volja (tipičan primjer je ugovaranje otpremnine kod sporazumnog raskida ugovora o radu).
Institut otpremnine najveću je promjenu doživio Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu iz 2003. godine (NN br. 114/03) jer je do tada ona bila vezana uz vrstu ugovora koju radnik ima. Naime, pravo na otpremninu do tada su imali samo radnici koji su s poslodavcem sklopili ugovor na neodređeno vrijeme. Nakon te novele Zakona o radu, vrsta ugovora o radu više nije bila uvjet za stjecanje prava na otpremninu, iako će se rijetko otpremnina isplatiti temeljem ugovora na određeno vrijeme, s obzirom da se takvi ugovori rijetko otkazuju. Naime, oni najčešće prestaju istekom vremena na koje je ugovor sklopljen, a da bi se mogli otkazati, takva mogućnost mora biti predviđena ugovorom o radu.
Prema važećem Zakonu o radu (NN br. 93/14) pravo na otpremninu je uređeno tako da radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem. Otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca. Također, ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu (članak 126.).
S obzirom na takvo uređenje, treba znati kako izračunati otpremninu. Prvo je potrebno reći da je člankom 92. Zakona o radu propisano da je plaća u smislu tog Zakona plaća u bruto iznosu. To znači da će se temeljem članka 126. Zakona o radu otpremnina izračunati prema bruto plaći (i to prema tzv. bruto 1 iznosu, odnosno iznosu na koji se obračunava doprinos za mirovinsko osiguranje, porez i prirez). Naime, neki su poslodavci u zabludi te smatraju da se otpremnina izračunava od neto plaće. Također, poneki poslodavci misle da od dobivenog iznosa otpremnine uvijek treba platiti porez na dohodak.
Dakle, što se poreznog statusa otpremnine tiče, ako se ona isplaćuje prilikom odlaska u mirovinu, neoporeziva je u iznosu do 8.000,00 kuna, a u slučaju poslovno uvjetovanih otkaza i osobno uvjetovanih otkaza prema Zakonu o radu, do visine 6.400,00 kuna za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Otpremnine zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti neoporezive su do visine 8.000,00 kuna za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Radom kod istog poslodavca smatra se i razdoblje rada kod prethodnog poslodavca, ako se, prema odredbama Zakona o radu, na novog poslodavca prenose ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koje se statusnom promjenom ili pravnim poslom prenosi na novog poslodavca. Navedena se odredba na odgovarajući način primjenjuje i na ustanove i druge pravne osobe (članak 13. stavak 2. točka 20. i 21. Pravilnika o porezu na dohodak).