Uz poslovno uvjetovani otkaz i osobno uvjetovani otkaz, otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem treći je vid redovitog otkaza ugovora o radu kojeg poslodavac može izjaviti radniku. Prije otkazivanja zbog skrivljenog ponašanja poslodavac je dužan pisano upozoriti radnika na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavljanja kršenja tih obveza.
Također, poslodavac je dužan radniku omogućiti da iznese svoju obranu nakon ukazivanja na nedopušteno ponašanje. Zakon o radu (Narodne novine, broj 93/14) ipak ublažava ove obveze poslodavca propisujući da davanje pisanog upozorenja i omogućavanje iznošenja obrane poslodavac može izbjeći ako postoje okolnosti radi kojih nije opravdano od njega očekivati da to učini.
U sudskoj praksi zauzeta su stajališta da propust poslodavca da prethodno pisanim putem upozori radnika nema za posljedicu ništavost odluke o otkazu, te također da propust poslodavca da radniku omogući iznošenje obrane nema za posljedicu ništavost odluke o otkazu. Kod ovakvog zakonskog određenja, te afirmiranih stajališta sudske prakse, bilo bi za očekivati da bi poslodavci trebali češće posezati za otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem jer izbjegavaju mogućnost da se eventualno izjavljeni izvanredni otkaz ocijeni kao preteška mjera za konkretnu situaciju i tako nedopuštenim.
Također, kod redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem poslodavci nisu vezani nikakvim rokom za njegovo izjavljivanje vezanim uz saznanje za radnu povredu, a što je kod izvanrednog otkaza jedan od uvjeta njegove zakonitosti.
Za primjenu odredbi Zakona o radu, koje se odnose na otkaz zbog skrivljenog ponašanja, postoji brojna sudska praksa koja uvelike pomaže u svakodnevnom radu. Jedan od takvih primjera je i slučaj u kojem se radilo o pitanju radi li se o povredi obveze iz ugovora o radu ako za tu povredu radnica nije u kaznenom postupku proglašena krivom za kazneno djelo (Županijski sud u Varaždinu, Gž-1316/13-2 od 19. kolovoza 2013.).
Županijski sud u Varaždinu je stajališta da okolnost što protiv radnice nije pokrenut kazneni postupak i nije donesena pravomoćna kaznena presuda, nema poseban značaj jer se postojanje povrede obveze iz radnog odnosa može utvrditi i u slučaju kad radnik nije pravomoćnom presudom kaznenog suda oglašen krivim za kazneno djelo (pokušaj krađe), a postupanje radnika smije se u postupku otkazivanja ugovora o radu kvalificirati kao krađa iako radnik nije pravomoćnom kaznenom presudom oglašen krivim za navedeno kazneno djelo, što je u skladu s važećom sudskom praksom (Vrhovni sud Republike Hrvatske, br. Revr-868/07 od 26. ožujka 2008.). Odluka o otkazu ne ovisi o ishodu eventualnog kaznenog postupka jer razlog za otkazivanje ugovora o radu ima sadržajnu osnovu u postupanju ili propustima radnika vezanima uz njegov radnopravni status, pa za ocjenu dopuštenosti odluke o otkazu nije bitno sadrži li povreda radne obveze koja je razlog otkazivanja ugovora o radu i obilježja nekog kaznenog djela, niti je sud u radnom sporu vezan zakonskim obilježjima takvog kaznenog djela.
