U vezi primjene Uredbe treba reći da se ona primjenjuje na procjenu vrijednosti nekretnina, njihovih sastavnih dijelova, njihovih pripadaka i drugih stvarnih prava na nekretninama. To je multidisciplinarni postupak tržišnog vrednovanja prema zadacima naručitelja uz primjenu odredbi Uredbe i pravilnika kojim se razrađuju metode procjena nekretnina (radi se o Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina – NN br. 79/14) koji provode ovlašteni sudski vještaci za procjenu nekretnina i ovlašteni sudski procjenitelji, čija ovlaštenja proizlaze iz posebnih propisa kojima se uređuje rad sudova i postupci izvlaštenja. Konačno, Uredba u članku 2. stavak 3. također propisuje da se ona primjenjuje i prilikom procjene vrijednosti nekretnina za koje ne postoji tržište. U takvim slučajevima vrijednost se može procijeniti na temelju tržišnih modela.
U praksi se postavilo pitanje tumačenja te odredbe odnosno koje su to nekretnine za koje ne postoji tržište?
Nadležno Ministarstvo gradnje i prostornoga uređenja dalo je mišljenje o primjeni navedene odredbe. Naime, u praksi procjene vrijednosti nekretnina mogu se pojaviti slučajevi u kojima je potrebno procijeniti vrijednost nekretnina odnosno stvarnih prava za koje ne postoji tržište jer Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne predviđa mogućnost prometovanja takvim nekretninama odnosno stvarnim pravima. Pod terminom „nekretnine za koje ne postoji tržište“ u prvome redu razumijevaju se nekretnine opterećene pravom plodouživanja koje predstavlja osobnu služnost koja je neprenosiva na treće subjekte i za čiji se prijenos niti teorijski ne mogu izraditi isprave odnosno odgovarajući ugovori. Upravo se u slučajevima procjene takvih nekretnina primjenjuje tržišni model iz članka 3. stavak 1. podstavak 40. Uredbe koji omogućuje primjenu propisanih metoda procjene vrijednosti nekretnina na temelju identifikacije gospodarskih prednosti i nedostataka koje donosi pravo plodouživanja kao što su npr. ušteđene, uobičajeno plaćane zakupnine i najamnine ili uštede daljnjih izdataka kao što su npr. režijski troškovi (članak 19. Uredbe).
Nadalje, pod terminom „nekretnine za koje ne postoji tržište“ razumijevaju se i trajne površine javne namjene koje su i zakonski u statusu van tržišta (res extra commercium), a za čiju je procjenu propisana primjena načela prethodnog učinka (članak 29. stavak 1. Uredbe) koja također predstavlja tržišni model. Konačno, tržišna vrijednost budućih površina javne namjene (naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu) također predstavlja tržišni model koji propisuje utvrđivanje njihove vrijednosti kao zbroja naknade za gubitak prava i posljedičnih gubitaka od čega se oduzimaju posljedični dobitci (članak 32. stavak 4. Uredbe).