Pomoćnik u nastavi (PUN) pruža neposrednu potporu učeniku s teškoćama u razvoju tijekom odgojno-obrazovnog procesa u zadacima koji zahtijevaju komunikacijsku, senzornu i motoričku aktivnost učenika, u kretanju, pri uzimanju hrane i pića, u obavljanju higijenskih potreba, u svakidašnjim nastavnim, izvannastavnim i izvanučioničkim aktivnostima, a sve prema izrađenom programu rada prema potrebama svakog pojedinog učenika te uputama učitelja, stručnih suradnika škole odnosno stručnog tima.
Prijedlog Pravilnika u članku 2. propisuje da pomoćnik u nastavi može pružati potporu jednom ili dvojici učenika u istom ili različitim razrednim odjelima ili kao pomoćnik u nastavi skupini učenika istog razrednog odjela/odgojno-obrazovne skupine. Brojni dionici javne rasprave istaknuli su primjedbe na ovu odredbu Prijedloga naglašavajući da je organizacijski teško provedivo da jedan pomoćnik u nastavi pruža potporu za dvoje učenika u različitim razrednim odjelima, osobito kada su oba učenika iz skupina autističnog spektra, ADHD-a ili poremećaja u ponašanju. Potrebno je spomenuti i to da dijete s fizičkim poteškoćama treba pomoćnika čitavo vrijeme boravka u školi.
Zadaće pomoćnika u nastavi realiziraju se tijekom provedbe nastavnih, izvannastavnih i izvanučioničkih aktivnosti s učenikom ili skupinom učenika koji nisu u mogućnosti u potpunosti samostalno provesti navedene aktivnosti, a uključuju pomoć u komunikaciji i socijalnoj uključenosti, pomoć u kretanju, pomoć pri uzimanju hrane i pića, pomoć u obavljanju higijenskih potreba, pomoć u obavljanju školskih aktivnosti i zadataka te suradnju s roditeljima, učiteljima i vršnjacima učenika u razredu.
Dionici javne rasprave smatraju da bi pomoćnici u nastavi i stručni komunikacijski posrednici morali imati decidiranu dužnost pratiti dijete i na izlete i ekskurzije te pri tome imati ista prava kao i ostalo odgojno obrazovno osoblje, što u prijedlogu Pravilnika nije navedeno. Podsjetimo, Pravilnik o izvođenju izleta, ekskurzija i drugih odgojno obrazovnih aktivnosti izvan škole (Narodne novine, br. 67/14) propisuje da dnevnice i smještaj odgojno obrazovnog osoblja za realizaciju izvanučioničke nastave osigurava osnivač odnosno lokalna i područna (regionalna) samouprava.
Članak 4. Prijedloga taksativno opisuje prirodu poteškoća učenika koje su pretpostavka za ostvarenje prava na uslugu pomoćnika u nastavi. Navedena su značajna motorička oštećenja, teškoće u komunikaciji i socijalnim interakcijama, teškoće u intelektualnom funkcioniranju udružene s višestrukim teškoćama, senzoričke teškoće povezane s oštećenjem vida ili oštećenjem sluha te ponašanja koja značajno ometaju učenike u funkcioniranju i ugrožavaju njihovu fizičku sigurnost i fizičku sigurnost drugih učenika. U stavku 3. istog članka navedeno je da učenici kojima je odobrena provedba nastave u kući, nastave u zdravstvenoj ustanovi ili nastave na daljinu, ne ostvaruju pravo na potporu pomoćnika u nastavi za vrijeme trajanja navedenih oblika nastave.
U odnosu na prethodni članak važno je napomenuti da je izostavljena kategorija ADHD-a kao poteškoće čime se onemogućava ostvarenje prava na uslugu pomoćnika u nastavi za djecu s ADHD-om. Slična primjedba je istaknuta i u Posebnom izvješću Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom iz 2014. godine. Pravobraniteljica je upozoravala da je u okviru redovnog obrazovanja djeci s autizmom u većini slučajeva osiguran asistent, ali da se ne može govoriti o uređenom sustavu podrške u obrazovanju i sustavnom pravu već o projektno financiranoj usluzi koju pružaju udruge.
Također, u javnoj raspravi je isticano da se nastava u kući, odnosno zdravstvenoj ustanovi ili nastava na daljinu, u skladu sa člankom 42. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, organizira za učenike koji zbog većih motoričkih teškoća ili kroničnih bolesti ne mogu polaziti nastavu. Motoričke smetnje učenika ne prestaju u kući niti zdravstvenoj ustanovi, te je potrebno svim učenicima s istim teškoćama osigurati istovjetni tretman i pomoć u savladavanju školskih aktivnosti i zadataka bez obzira na lokaciju na kojoj provode nastavne aktivnosti.
Člancima 5., 6. i 7. Prijedloga propisane su osobitosti i zadaće stručnog komunikacijskog posrednika. SKP daje komunikacijsku podršku učenicima s oštećenjima sluha na način koji međusobno dogovore, u onim komunikacijskim modalitetima koje preferira gluhi, nagluhi ili gluhoslijepi učenik. U raspravi je naglašeno da stručni komunikacijski posrednik ne bi smio biti namijenjen samo gluhim, nagluhim i gluhoslijepim učenicima. Naime, postoje djeca koja nemaju navedene dijagnoze, ali su neverbalna odnosno imaju izrazitih problema u komunikaciji. Iako dijagnostikom različito, jednaka je potreba za stručnim komunikacijskim posrednikom i kod djeteta koje nema problema sa sluhom, ali zbog dijagnoze autizma, pervazivnog razvojnog poremećaja, deformacija govornih organa itd. ne može komunicirati.
Zajedničke odredbe Prijedloga Pravilnika (članci 8., 9., 10. i 11.) propisuju kompetencije pomoćnika u nastavi ili stručnog komunikacijskog posrednika, ulogu voditelja pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika, postupak osiguravanja podrške pomoćnika u nastavi i stručnog komunikacijskog posrednika, edukaciju pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika te način uključivanja pomoćnika u nastavi ili stručnog komunikacijskog posrednika.
Pomoćnik u nastavi je osoba koja mora imati najmanje završeno srednjoškolsko obrazovanje i završenu edukaciju za pomoćnika u nastavi. Stručni komunikacijski posrednik je osoba koja mora imati stručni ili sveučilišni studij ili najmanje srednjoškolsko obrazovanje uz 5 godina iskustva u radu u obavljanju poslova i zadataka stručnog komunikacijskog posrednika te biti fluentan u 2 jezika, hrvatskom i hrvatskom znakovnom jeziku (elokventan i precizan). Pomoćnik u nastavi i stručni komunikacijski posrednik ne smije biti roditelj niti član uže obitelji učenika kojem/kojima je dodijeljen. Većina dionika javne rasprave smatra da bi pomoćnici u nastavi trebali imati barem četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje dok ima i onih koji smatraju da bi akademske kompetencije trebale uključivati završen stručni studij pedagoškog smjera.
Postupak osiguravanja podrške pomoćnika u nastavi i stručnog komunikacijskog posrednika pokreće se zahtjevom za osiguravanjem potpore pomoćnika u nastavi i stručnog komunikacijskog posrednika, kojeg škola koju učenik pohađa podnosi osnivaču, osnivač zahtjev s dokumentacijom prosljeđuje Povjerenstvu ureda državne uprave, Povjerenstvo UDU donosi prijedlog uključivanja pomoćnika u nastavi i dostavlja ga osnivaču, osnivač na osnovi dobivenih prijedloga stručnih povjerenstava Ureda izrađuje listu prioriteta osiguravanja potpore pomoćnika u nastavi ili stručnih komunikacijskih posrednika, donosi odluku o financiranju te traži suglasnost MZOS-a.
Sasvim je jasno da je u pitanju vrlo složena procedura koju bi svakako trebalo pojednostavniti. Osobito ako uzmemo u obzir činjenicu da se službene prepiske između tijela državne uprave još uvijek odvijaju poštom, što pak znatno utječe na brzinu ostvarivanja prava. Nadalje, dionici javne rasprave predlažu da Ured državne uprave koji sačinjava listu pomoćnika dostavi podatke o pomoćnicima izravno MZOS-u. Na taj bi način jednostavno dobili suglasnost, odnosno tako bi Ministarstvo imalo na raspolaganju sve potrebne podatke (baza podataka) koje mu priređuje državna uprava.
Edukaciju pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika provode pravne osobe registrirane za obrazovanje odraslih (članak 11. Prijedloga). Program edukacije mora sadržavati teoretski dio i superviziju stručnjaka koji provodi edukaciju iz određenog područja vrste teškoća. Prijedlog Pravilnika ne navodi koje kvalifikacije trebaju posjedovati provoditelji edukacija i sami edukatori (predavači) koji izvode edukaciju što može znatno utjecati na kvalitetu edukacije. Dionici javne rasprave upozoravaju da je važno specificirati struku edukatora s naglaskom na iskustvo u radu ili promicanju obrazovne inkluzije. Nadalje, navode se obavezne teme teoretskog dijela, ali nigdje nije naveden obavezni praktični dio nastave u sklopu edukacije, koja je izuzetno korisna i važan dio edukacije pomoćnika u nastavi.
Zanimljiva je odredba članka 12. Prijedloga pravilnika koji propisuje da pomoćnik u nastavi ili stručni komunikacijski posrednik sklapa ugovor o radu sa školom sukladno članku 99. stavku 11. Zakona (pretpostavljamo ZOOOSŠ-a). S druge strane, članak 99. stavak 11. Zakona ističe da način uključivanja pomoćnika i komunikacijskih posrednika propisuje ministar pravilnikom. Dakle, imamo situaciju u kojoj Zakon propisuje da je predmetno pitanje uređeno Pravilnikom, a Pravilnik navodi da je to regulirano Zakonom, dok nigdje u stvari ne stoji kako je regulirano.
Konačno, u završnim odredbama određen je prijelazni rok od godinu dana za stjecanje svjedodžbe za pomoćnike u nastavi ili stručne komunikacijske posrednike koji nemaju završenu edukaciju sukladno članku 11. Prijedloga, a imaju najmanje godinu dana radnog iskustva na istoimenim poslovima.
Željko Čižmek, mag.act.soc.