c S
U središtu

Opseg zdravstvene zaštite putem europske kartice zdravstvenog osiguranja

18.06.2015 Europska kartica zdravstvenog osiguranja je besplatna kartica koja omogućava hrvatskim državljanima-osiguranicima da se tijekom privremenog boravka u bilo kojoj od 28 država članica EU-a, EEP-a (Islandu, Lihtenštajnu, Norveškoj) i Švicarskoj koriste medicinskim nužnim zdravstvenim uslugama kod ugovornih pružatelja zdravstvenih usluga prema istim uvjetima i po istoj cijeni (a u nekim zemljama i besplatno) kakvu imaju osobe osigurane u toj zemlji.

Za korištenje nužne i neodgodive zdravstvene zaštite temeljem europske kartice zdravstvenog osiguranja (dalje: EKZO), osigurana osoba obvezna je podmiriti samo iznos sudjelovanju u troškovima zdravstvene zaštite (participaciju) i to samo u slučaju kada je ona predviđena i za osiguranike države boravka, za istu zdravstvenu uslugu.

Pravo na EKZO utvrđeno je Uredbom br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. godine o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti te Uredbom br. 987/2009 od 16. rujna 2009. godine kojom se utvrđuje postupak provedbe Uredbe br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (uredbe su dostupne i na web stranici HZZO-a - www.hzzo.hr). Oblik, sadržaj, uvjeti i način izdavanja propisani su Pravilnikom o Europskoj kartici zdravstvenog osiguranja (NN br. 144/14).

Mnoge građane zanima zamjenjuje li EKZO putno osiguranje i koju zdravstvenu zaštitu obuhvaća?

EKZO nije alternativa putnom osiguranju. Ona ne pokriva troškove privatne zdravstvene zaštite ili troškove poput spašavanja pacijenta prilikom nezgode na skijalištu, zračni prijevoz natrag u domovinu ili ukradeno ili izgubljeno vlasništvo. Stoga je preporučljivo uz EKZO imati i odgovarajuće putno osiguranje.

Što se tiče opsega zdravstvene zaštite koju EKZO osigurava, treba reći da za vrijeme privremenog boravka u drugoj državi članici EU/EEP osigurane osobe HZZO-a mogu koristiti zdravstvenu zaštitu u skladu sa člankom 19. Uredbe 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti. Sukladno toj odredbi, osigurane osobe za vrijeme privremenog boravka na području druge države članice EU/EEP/Švicarske, koriste zdravstvenu zaštitu koja je s medicinskog gledišta nužna, uzimajući u obzir prirodu zdravstvenih usluga i duljinu očekivanog boravka, pri ugovornim zdravstvenim ustanovama i ugovornim liječnicima, a na teret svog osiguravatelja.

U nužnu zdravstvenu zaštitu ubrajaju se i zdravstvene usluge koje su nužne s medicinskog gledišta kako osigurana osoba ne bi bila prisiljena vratiti se u matičnu državu prije kraja planiranog boravka radi podvrgavanja potrebnom liječenju. Te će usluge, primjerice, biti pružene u slučaju iznenadne bolesti, nezgode ili ozljede i svakom drugom slučaju za koji liječnik koji osobu primi procijeni da zahtijeva nužno liječničko zbrinjavanje koje ne može čekati da se osoba vrati u Hrvatsku i obrati svom liječniku radi liječenja. Dakle, procjena nužnosti, odnosno neodgodivosti zdravstvene zaštite, uvijek je na strani liječnika.

Neodgodivom zdravstvenom zaštitom smatraju se i zdravstvene usluge za kronične bolesti, odnosno za već postojeće dijagnoze, no ne ako je cilj putovanja u drugu državu članicu upravo liječenje tih bolesti. Također, neodgodivom zdravstvenom zaštitom smatra se zdravstvena zaštita u vezi trudnoće i poroda, no ne ako je cilj privremenog boravka u drugoj državi članici upravo porod. Temeljem EKZO moguće je korištenje i usluga dijalize, terapije kisikom, kemoterapije i specijalnog tretmana za astmu, no radi njihova korištenja potreban je prethodni dogovor s pružateljem usluge.

Da bi se osnovom EKZO mogla koristiti nužna, odnosno neodgodiva zdravstvena zaštita, bitno je da se osigurana osoba radi liječenja obrati u ugovornu zdravstvenu ustanovu, odnosno kod ugovornog liječnika u drugoj državi članici EU/EEP, dakle onome koji je u sustavu socijalnog osiguranja države boravka.