c S
U središtu

Izmjene Zakona o obveznim odnosima

24.07.2015 Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima mijenja se visina stope zateznih kamata na način da se ona određuje na temelju prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima.

Odredbama članaka 26. i 29. Zakona o obveznim odnosima određena je visina stope ugovornih i zateznih kamata uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke kao referentne stope za određeni broj postotnih poena. No, Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi kao referentna stopa za određivanje visine stope zateznih kamata nije propisana eskontna stopa, nego kamatna stopa koju temeljem stvarnih vrijednosti kamatnih stopa na tržištu utvrđuje i objavljuje Hrvatska narodna banka. Slijedom navedenoga, a s obzirom na prisutne razlike u propisanoj referentnoj stopi za određivanje visine stope zateznih kamata u općem i posebnom propisu, postoji potreba za ujednačenim uređenjem referentne stope za određivanje visine stope zateznih kamata.

Od 1. siječnja 2006., uz odgođenu primjenu od 1. siječnja 2008., stopa ugovornih i zateznih kamata uređena je navedenim odredbama članaka 26. i 29. Zakona o obveznim odnosima. Visina stope zateznih kamata određena je uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke kao referentne stope za određeni broj postotnih poena, po načelu rationae personae, ovisno o statusu subjekata u konkretnom obveznopravnom odnosu. Tako se za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava stopa zakonskih zateznih kamata određuje uvećanjem eskontne stope za osam postotnih poena, a za ostale odnose uvećanjem za pet postotnih poena. Isto načelo primjenjuje se i za određivanje najviše dopuštene stope ugovornih kamata, s time da se stopa ugovornih kamata veže uz stopu zakonskih zateznih kamata.

Potreba za referentnom stopom kao mjerodavnom stopom za određivanje visine stope zateznih kamata proizašla je iz potrebe usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s Direktivom 2000/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. lipnja 2000. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama, kojom je bilo propisano da se kao referentna stopa za utvrđivanje visine zateznih kamata u državama članicama eurozone koristi referentna stopa Europske središnje banke, dok u drugim državama članicama referentna stopa mora biti jednaka stopi koju odredi njihova nacionalna središnja banka. Stoga je Republika Hrvatska kao referentnu stopu odredila eskontnu stopu Hrvatske narodne banke, no takva stopa ne primjenjuje se za provođenje monetarne politike, već ima administrativno značenje.

Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, kojim su u pravni sustav Republike Hrvatske preuzete odredbe nove Direktive 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o suzbijanju zakašnjenja s plaćanjem u poslovnim transakcijama, kao referentna stopa za određivanje visine stope zateznih kamata nije propisana eskontna stopa, nego kamatna stopa koju temeljem stvarnih vrijednosti kamatnih stopa na tržištu utvrđuje i objavljuje Hrvatska narodna banka. To je prosječna kamatna stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu. No, ta stopa odnosi se samo na poslovne transakcije između poduzetnika te između poduzetnika i osobe javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, koji je opći propis, mijenja se visina stope zateznih kamata na način da se ona određuje na temelju prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima. Navedenim izmjenama visina stope zakonskih zateznih kamata za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava snižava se sa sadašnjih 15% na 10,13%, a za poslovne transakcije između poduzetnika i poduzetnika i osobe javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze sa sadašnjih 12,13% na 10,13%. U ostalim odnosima (onima koji nisu odnosi iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava npr. Ugovorni odnosi u kojima barem jedna strana nije trgovac; izvanugovorni odnosi) primjenom iste referentne stope, na koju se dodaje manji broj postotnih poena, snižava se visina stope zakonskih zateznih kamata sa sadašnjih 12% na 8,13%.

Visina stope ugovornih kamata za odnose između trgovaca odnosno trgovca i osobe javnog prava veže se za stopu zakonskih zateznih kamata propisanu za te odnose, a visina stope ugovornih kamata u odnosima između osoba od kojih barem jedna nije trgovac za stopu zakonskih zateznih kamata propisanu za te odnose. Time je napušteno načelo važećeg uređenja da se, bez obzira na subjekte ugovornog odnosa, visina stopa ugovornih kamata veže za visinu stope zakonskih zateznih kamata propisanu za ostale odnose (odnosi koji nisu odnosi iz trgovačkog ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava). Također, visina najviše dopuštene stope ugovornih kamata u odnosima između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata uvećane za polovinu te stope, a u odnosima između trgovaca odnosno trgovca i osobe javnog prava ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata uvećane za tri četvrtine te stope. Takvim uređenjem neće se značajno izmijeniti visina stopa ugovornih kamata.

Lucija Mavar, mag. iur.