U Zakonu o trgovačkim društvima (dalje: ZTD) nalazimo niz odredbi kojima se štite interesi manjinskih dioničara (čl. 294., čl. 282., čl. 298. st. 2., čl. 252. st. 4., čl. 287. ZTD-a), međutim, nalazimo i odredbe koje stavljaju u povoljniji položaj većinske dioničare koji mogu na sebe prenijeti dionice malih dioničara bez njihove suglasnosti uz uvjet isplate pravične naknade. Pravo prijenosa dionica manjinskih dioničara (squeeze out) je pravo većinskoga dioničara zahtijevati od manjinskih dioničara prijenos njihovih dionica, čime prestaje članstvo manjinskih dioničara u društvu. Dakle, postupak istiskivanja manjinskih dioničara koji je često praćen preoblikovanjem dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću naziva se prijenosom dionica uz plaćanje otpremnine, prijenosom dionica manjinskih dioničara ili squeeze out. Institut squeeze out uređen je ne samo odredbama Zakona o trgovačkim društvima, nego i odredbama Zakona o preuzimanju dioničkih društava (dalje: ZPDD).
Odredbama članka 300.f – 300.k Zakona o trgovačkim društvima propisana je mogućnost da većinski dioničar isključi manjinske dioničare prema precizno zakonom reguliranim uvjetima radi sprječavanja mogućih zlouporaba. Naime, glavna skupština može na zahtjev dioničara koji ima dionice koje se odnose na najmanje 95% temeljnog kapitala društva (glavnog dioničara) donijeti odluku na temelju koje mu se prenose dionice manjinskih dioničara uz plaćanje tim dioničarima primjerene otpremnine u novcu.
Dakle, da bi se primijenila navedena zakonska mogućnost potrebno je ispuniti sljedeće uvjete:
- dionice koje se odnose na najmanje 95% temeljnog kapitala društva isključivo moraju pripadati glavnom dioničaru
- može biti jedan ili više manjinskih dioničara s tim da ukupno imaju dionice koje se odnose na najviše 5% temeljnog kapitala društva
- odluku o prijenosu dionica manjinskih dioničara donosi glavna skupština društva.
Ako su ispunjene navedene zakonske kondicije, manjinski dioničari nisu u situaciji određivati se prema odluci većinskog dioničara, s obzirom da se u tom slučaju njihove dionice automatski pripisuju većinskom dioničaru.
Za utvrđenje ima li glavni dioničar dionice koje se odnose na najmanje 95% temeljnog kapitala društva, primjenjuje se odredba članka 474. stavka 2. i 4. Zakona o trgovačkim društvima. Naime, ako jedno društvo ima većinu udjela ili većinsko pravo odlučivanja u drugome pravno samostalnom društvu (većinsko sudjelovanje), smatra se da se to drugo društvo nalazi u većinskom sudjelovanju, a prvo društvo je društvo s većinskim sudjelovanjem u njemu. Koliki udio pripada jednom društvu određuje se kod društava kapitala na temelju odnosa nominalnog iznosa udjela koji mu pripada prema ukupnom temeljnom kapitalu drugoga društva, a ako je to društvo izdalo dionice bez nominalnog iznosa, brojem tih dionica koje mu pripadaju. Vlastite udjele društva treba odbiti od temeljnog kapitala. S vlastitim udjelima društva izjednačuju se udjeli koji pripadaju nekome drugome tko ih drži za račun toga društva. Kao udjeli koji pripadaju društvu računaju se i oni udjeli koji pripadaju društvu koje je o njemu ovisno ili koje za njegov račun ili za račun društva koje je o njemu ovisno drži netko drugi, a ako društvo pripada trgovcu pojedincu i udjeli koji inače ulaze u njegovu imovinu.
Glavni dioničar određuje iznos otpremnine u novcu koji treba isplatiti manjinskim dioničarima i pritom mora uzeti u obzir prilike društva u vrijeme donošenja odluke glavne skupštine. Uprava, odnosno izvršni direktori društva pritom mu moraju dati na uvid svu potrebnu dokumentaciju i pružiti potrebna obavještenja. Na iznos otpremnine obračunava se kamata u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena za vrijeme od upisa odluke glavne skupštine o prijenosu dionica u sudski registar pa do isplate manjinskim dioničarima. Time se ne isključuje odgovornost za eventualnu drugu štetu. Prije nego što uprava društva sazove glavnu skupštinu, glavni dioničar dužan joj je predati izjavu banke kojom ona solidarno jamči da će glavni dioničar manjinskim dioničarima isplatiti otpremninu uvećanu za pripadajuće kamate bez odgađanja po upisu odluke glavne skupštine o prijenosu dionica u sudski registar.
U objavi dnevnog reda glavne skupštine koja odlučuje o prijenosu dionica moraju se navesti:
1. tvrtka i sjedište glavnog dioničara, a ako je to fizička osoba, njezino ime, prezime i prebivalište,
2. iznos otpremnine koju je odredio glavni dioničar.
Glavni dioničar mora glavnoj skupštini podnijeti pisano izvješće i u njemu iznijeti pretpostavke za prijenos dionica te obrazložiti primjerenost otpremnine koju mora isplatiti u novcu. Primjerenost otpremnine moraju ispitati jedan ili više vještaka koje na zahtjev glavnog dioničara imenuje trgovački sud na čijem se području nalazi sjedište društva upisano u sudskom registru. Primjerenost otpremnine podliježe, slijedom odredbe članka 481.a ZTD-a pregledu jednog ili više revizora, koje imenuje uprava ovisnoga društva ili na njezin zahtjev sud u čiji je sudski registar ovisno društvo upisano, a oni moraju izraditi pisano izvješće o obavljenoj reviziji.
Od dana sazivanja glavne skupštine u poslovnim prostorijama u sjedištu društva moraju se radi slobodnog uvida dioničarima izložiti:
1. prijedlog odluke glavne skupštine o prijenosu dionica
2. godišnja financijska izvješća za tri posljednje godine, a ako je društvo dužno izraditi izvješće o stanju društva, i ta izvješća za isto razdoblje
3. izvješće glavnog dioničara
4. izvješće vještaka.
Svakome se dioničaru na njegov zahtjev mora besplatno i bez odgađanja dati preslike ovih akata, čega se društvo oslobađa ako su isprave bile isto to vrijeme dostupne na internetskoj stranici društva. Na glavnoj skupštini moraju se učiniti dostupnim navedeni akti. Glavnom dioničaru može se omogućiti da na početku raspravljanja usmeno obrazloži prijedlog odluke o prijenosu dionica i primjerenost visine otpremnine koju za to treba platiti. Uprava, odnosno izvršni direktori društva moraju podnijeti prijavu registarskom sudu za upis odluke glavne skupštine o prijenosu dionica u sudski registar. Prijavi se mora priložiti zapisnik s glavne skupštine u kome se navodi odluka o prijenosu dionica i prilozi toj odluci u izvorniku ili u javno ovjerenoj preslici. Uprava, odnosno izvršni direktori u prijavi daju izjavu da odluka glavne skupštine nije pobijana u roku u kome se to moglo učiniti ili da je podignuta tužba za pobijanje pravomoćno odbijena. Upisom odluke o prijenosu dionica u sudski registar sve dionice manjinskih dioničara prenose se glavnom dioničaru.
Dakle, upis odluke o prijenosu dionica manjinskih dioničara glavnom dioničaru u sudski registar konstitutivne je prirode. Ako su za te dionice izdane isprave, u njih se do prijenosa isprava glavnom dioničaru upisuje zahtjev manjinskih dioničara za isplatom otpremnine. Stječe li upisom odluke glavne skupštine o prijenosu dionica sve dionice društva jedan dioničar, zajedno s prijavom za upis odluke glavne skupštine o prijenosu dionica podnosi se i prijava za upis posebnih podataka za fizičku osobu (ime i prezime, osobni identifikacijski broj, prebivalište, a za strance broj i oznaku osobne identifikacijske isprave i državu koja ju je izdala) odnosno za pravnu osobu (tvrtka ili naziv i matični broj subjekta odnosno odgovarajući podaci ako je riječ o stranoj osobi).
Odluka o prijenosu dionica ne može se pobijati tužbom zbog toga što iznos otpremnine koji je odredio glavni dioničar nije primjeren. Ipak, u cilju zaštite manjinskih dioničara predviđeno je sudsko ispitivanje primjerenosti otpremnine. Ako iznos otpremnine nije primjeren, odredit će ga na zahtjev manjinskog dioničara nadležni trgovački sud. Isto vrijedi i ako glavni dioničar ne ponudi iznos otpremnine u novcu ili to ne učini onako kako bi to trebao učiniti, a tužba kojom se pobija donesena odluka nije podignuta ili se to ne učini u za to propisanom roku, a ona bude povučena ili pravomoćno odbijena.
Taj zahtjev može se postaviti sudu samo u roku od dva mjeseca od dana od kada se smatra da je objavljen upis odluke o prijenosu dionica u sudski registar, odnosno od dana kad izađu „Narodne novine“ u kojima je objavljen. Više postupaka koji se vode sud će spojiti. Odredi li sud da iznos otpremnine koji je odredio glavni dioničar nije primjeren i da ju je glavni dioničar dužan platiti u većem iznosu, ili da je glavni dioničar dužan platiti otpremninu koju odredi ako je glavni dioničar nije ponudio ili to nije učinio onako kako je to trebao učiniti, naložit će glavnom dioničaru da dioničarima koji su sudjelovali u postupku nadoknadi troškove potrebne za vođenje postupka. Odluka suda o visini otpremnine djeluje prema svim manjinskim dioničarima neovisno o tome jesu li sudjelovali u postupku u kojemu je određena.
Dakle, ova regulativa osigurava interese glavnog dioničara, dok se u cilju zaštite prava manjinskih dioničara predviđa solidarno jamstvo banke, ispitivanje primjerenosti ponuđene otpremnine od strane revizora, osiguravanje dostupnosti svih potrebnih obavijesti prije i za vrijeme održavanja glavne skupštine, sudsko ispitivanje primjerenosti otpremnine, te mogućnost pobijanja odluke glavne skupštine.
Sukladno izričitoj zakonskoj odredbi članka 45. stavak 9. ZPDD-a na postupak prijenosa dionica manjinskih dioničara (squeeze out) nakon ponude za preuzimanje ne primjenjuju se odredbe o prijenosu dionica manjinskih dioničara sadržane u ZTD-u. Naime, institut squeeze out reguliran je i u ZPDD-u. Tako, prema odredbi članka 45. ZPDD-a ako nakon ponude za preuzimanje, ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički drže najmanje 95% dionica s pravom glasa ciljnog društva, ponuditelj u roku od 3 mjeseca od isteka roka trajanja ponude za preuzimanje, ima pravo na prijenos dionica s pravom glasa manjinskih dioničara, uz pravičnu naknadu. Ako su predmetom ponude za preuzimanje bile i povlaštene dionice bez prava glasa, a nakon ponude za preuzimanje, ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički drže najmanje 95% takvih dionica, ponuditelj u roku od 3 mjeseca od isteka roka trajanja ponude za preuzimanje ima pravo i na prijenos takvih dionica manjinskih dioničara, uz pravičnu naknadu.
Dakle, u našem pravu društava uređena su dva načina računanja praga primjene instituta squeeze out-a. Prema onome uređenom ZTD-om mjerodavan je postotni udio u temeljnom kapitalu, dok je prema drugom načinu, uređenom u ZPDD-u, mjerodavan postotni udio u temeljnom kapitalu koji se odnosi na dionice s pravom glasa. Ponuditelj će, radi izvršenja navedenih prava, podnijeti zahtjev središnjem klirinškom depozitarnom društvu. Središnje klirinško depozitarno društvo d.d. (SKDD) je osnovano 18. travnja 1997. na temelju članka 84. Zakona o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima i članka 177. Zakona o trgovačkim društvima kao dioničko društvo s nazivom tvrtke Središnja depozitarna agencija d.d. Promjena naziva tvrtke u Središnje klirinško depozitarno društvo provedena je 13. ožujka 2009. godine. Ponuditelj je obvezan, istovremeno s podnošenjem zahtjeva SKDD-u, o zahtjevu obavijestiti manjinske dioničare, ciljno društvo i tržišnog operatera uređenog tržišta na koje su uvrštene dionice ciljnog društva, Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga, te isti, bez odgode, objaviti. Pravičnom naknadom smatra se cijena određena u ponudi za preuzimanje, uvećana za razliku u cijeni u slučaju iz članka 16. stavka 7. ZPDD-a koji se odnosi na situaciju ponuditelja ili osobe koja s njim djeluje zajednički u roku od jedne godine od dana proteka roka trajanja ponude za preuzimanje koji stekne dionice ciljnog društva, po cijeni koja je viša od cijene iz ponude i koji je obvezan dioničarima koji su prihvatili ponudu za preuzimanje isplatiti razliku u cijeni u roku od 7 dana od dana stjecanja.
Radi osiguranja pravične naknade, ponuditelj je obvezan na transakcijski račun depozitara otvoren kod kreditne institucije izdvojiti novčana sredstva ili depozitaru dostaviti neopozivu bankovnu garanciju na prvi poziv izdanu u korist manjinskih dioničara na iznos potreban za plaćanje svih dionica manjinskih dioničara. Novčana sredstva pohranjena na transakcijskom računu depozitara ne ulaze u likvidacijsku ili stečajnu masu depozitara i/ili kreditne institucije, niti mogu biti predmetom ovrhe u vezi s potraživanjem prema depozitaru i/ili kreditnoj instituciji. Središnje klirinško depozitarno društvo izvršit će prijenos dionica s računa dioničara na račun ponuditelja te isplatiti manjinske dioničare nakon što utvrdi da nakon ponude za preuzimanje ponuditelj i osobe koje s njim djeluju zajednički drže najmanje 95% dionica s pravom glasa ciljnog društva i 95% povlaštenih dionica bez prava glasa, da je ponuditelj za dionice koje su predmet zahtjeva osigurao pravičnu naknadu, te da nije protekao rok od 3 mjeseca od isteka roka trajanja ponude za preuzimanje do dana podnošenja zahtjeva.
O točnom datumu prijenosa i isplate Središnje klirinško depozitarno društvo obavijestit će manjinske dioničare, ciljno društvo, tržišnog operatera uređenog tržišta na koje su uvrštene dionice ciljnog društva i Agenciju te istu obavijest, bez odgode, objaviti, i to sve na trošak ponuditelja.
Sve troškove u svezi s prijenosom dionica manjinskih dioničara snosi ponuditelj. Od podnošenja zahtjeva do okončanja postupka prijenosa dionica manjinskih dioničara ne primjenjuju se odredbe članka 300.f do 300.k Zakona o trgovačkim društvima. Protutežu (quid pro quo) primjeni instituta squeeze out-a predstavlja pravo prodaje dionica manjinskih dioničara (sell out) koje daje mogućnost manjinskim dioničarima zahtijevati od većinskog dioničara otkup njihovih dionica, a koje je isključivo uređeno odredbama ZPDD-a.
dr. sc. Dragan Zlatović