Nadalje, suvlasnici mogu sporazumno odabrati osobu koja će umjesto njih odlučiti o načinu razvrgnuća, a ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnuća, svaki može zahtijevati da o tome odluči sud.
Ako suvlasničku zajednicu razvrgava sud, u prvom redu vezan je strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Ako sud nije vezan glede načina razvrgnuća, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. Ako dioba na opisani način nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).
No, suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima. U tom slučaju ostali suvlasnici do isplate imaju založno pravo na stvari koja je pripala tražitelju razvrgnuća. Ne isplati li ih u roku, oni mogu zahtijevati ispunjenje ili naplatu iz vrijednosti zaloga, a mogu tražiti i da se poništi odluka o razvrgnuću isplatom. Treba napomenuti da suvlasnici čiji su suvlasnički dijelovi zajedno barem devet desetina, ne moraju učiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće isplatom.
Iako vezano uz definiciju ozbiljnog razloga za razvrgnuće isplatom u praksi nema puno odluka, jedna od njih je Odluka Županijskog suda u Virovitici, Gž-190/2005-2 od 27. svibnja 2005., prema kojoj „Vezanost jednog od suvlasnika za kuću s okućnicom koja je predmet razvrgnuća suvlasničke zajednice, budući da je, za razliku od ostalih suvlasnika, duže vrijeme živio u njoj kao svojoj obiteljskoj kući, nije ozbiljan razlog za razvrgnuće isplatom u smislu čl. 51. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.“. Osim toga, navodimo i Odluku Županijskog suda u Dubrovniku, Gž-341/08, od 17. ožujka 2011., u kojoj je o tom pitanju navedeno: "Okolnost da je jedan suvlasnik nekretnine koja je predmet razvrgnuća ujedno ovlaštenik prava plodouživanja cijele nekretnine ozbiljan je razlog za razvrgnuće isplatom“.
I Vrhovni sud Republike Hrvatske prije nekoliko godina izjasnio se o tom pitanju u predmetu, Rev 1399/2008-2 od 28. rujna 2011. u kojoj je navedeno:
„Prema odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 – u nastavku teksta: ZVDSP) suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom ako je to određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji posebno ozbiljan razlog. Samo suvlasnici čiji su suvlasnički dijelovi zajedno barem devet desetina, ne moraju učiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog za ovakvu vrstu razvrgnuća suvlasničke zajednice.
Kod nesporne činjenice da suvlasnički dio tužiteljice čini 3/4, a tuženika 1/4, a zakonom ili pravnim poslom nije određeno razvrgnuće predmetne nekretnine isplatom, proizlazi da tužiteljica mora učiniti vjerojatnim posebno ozbiljan razlog iz članka 51. stavak 1. ZVDSP-a.
Zato u donošenju pobijane presude nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, u odnosu na pravila o teretu dokaza.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. Zakona o parničnom postupku – NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07).
U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužiteljica suvlasnica nekretnine u 3/4 dijela, a tuženik T. M. suvlasnik u 1/4 dijela obiteljske stambene zgrade u Z., ..., upisana u zk.ul. 2101 k.o. Grad Z., kao kčbr. 8377 s pripadajućim dvorištem površine 116,8 čhv.
- da nije moguća geometrijska dioba nekretnine,
- da suvlasnici nisu suglasni o načinu korištenja i održavanja nekretnine,
- da tužiteljica zahtijeva da joj u cijelosti pripadne nekretnina kako bi mogla izvršiti investicijska ulaganja u nekretninu izgradnjom novog objekta.
Na temelju ovakvih utvrđenja sudovi su pravilno zaključili da tužiteljica nije učinila vjerojatnim osobito ozbiljan razlog za diobu suvlasničke zajednice isplatom, a ne radi se o slučaju iz članka 51. stavak 3. ZVDSP-a kada suvlasnici ne moraju učiniti vjerojatnim takav razlog za diobu. Naime, kako se pravilno navodi u pobijanoj presudi, različite predodžbe suvlasnika o mogućnosti ili nemogućnosti osposobljavanja kuće za stanovanje ne predstavljaju osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće suvlasništva isplatom. Zato je tužbeni zahtjev koji glasi na raskid suvlasničke zajednice isplatom odbijen pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.“