c S
U središtu

Lijekovi na recept i sastav ostavine

12.11.2015 Prema Zakonu o nasljeđivanju tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni sljednik. Ostaviteljevom smrću njegova ostavina prelazi na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo. Ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu.

Ostavina nije ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.

Dakle, da bi neka stvar, pravo, obveza ili drugi pravni entitet bio u sastavu imovine mora:

1. pripadati ostavitelju u trenutku njegove smrti

2. biti nasljediv

3. biti slobodan za nasljeđivanje.

Sastav ostavine možemo podijeliti u dvije skupine: prvu skupinu čine dobra koja su u trenutku ostaviteljeve smrti bila njegova pravna dobra – ostaviteljeva imovinska dobra (stvari, subjektivna imovinska prava, pravima slični entiteti) i ostaviteljeva neimovinska dobra (autorska prava i sl.), dok drugu skupinu čine ostaviteljeva dugovanja – obveze i obvezama slični pravni entiteti.

Vezano uz sastav ostavine, postoji sudska odluka u kojoj je sud zauzeo stajalište o tome mogu li lijekovi činiti ostavinu. Radi se o Odluci Županijskog suda u Splitu, Gžp 99/2014 od 13. ožujka 2014.

Tijekom postupka koji je prethodio sudskoj odluci, bilo je nesporno da je tužena, putem policijskih službenika Policijske uprave, Odjel organiziranog kriminaliteta, 22. siječnja 2008. od tužitelja oduzela heptanon kapi u originalnoj ambalaži. Također je bilo nesporno da su predmetne kapi bile vlasništvo pokojne majke tužitelja, kojoj su bile prepisane kao lijek za ublažavanje bolova, prema naputku onkologa. Predmet spora bilo je postojanje obveze tužene za povrat navedenih heptanon kapi.

Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev pravilno navodeći da tužitelj nije dokazao da je naslijedio majku u odnosu na predmetne heptanon kapi, te da stoga tužitelju, kao nevlasniku, ne pripada pravo zahtijevati od tužene da mu ona preda te kapi.

Odredbom članka 2. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da predmet prava vlasništva i drugih stvarnih prava može biti svaka pokretna (pokretnina) ili nepokretna stvar (nekretnina), osim onih koje nisu za to sposobne, dok je odredbom članka 3. stavak 1. istog Zakona određeno da sposobne biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava jesu sve stvari, osim onih kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe priječe da pripadaju pojedincu.

Dakle, sposobnost stvari je načelo, a pravni poredak može zakonskim normama pojedinim stvarima oduzeti ili ograničiti sposobnost da budu u pravnom prometu, pa tako i da budu predmetom nasljeđivanja.

Zakonom o lijekovima te Pravilnikom o načinu propisivanja i izdavanja lijekova na recept ograničen je pravni promet lijekova izdanih na recept, odnosno propisano je da se lijekovi na recept izdaju samo za jednu osobu i na receptu je navedeno ime te osobe.

Zaključno, Sud je stajališta da budući da su predmetne heptanon kapi bile u vlasništvu majke tužitelja te da one ne mogu biti predmetom nasljeđivanja, tužitelj nije postao njihovim vlasnikom, niti ima aktivnu legitimaciju tražiti njihov povrat od strane tužene.