Pravni okvir za uspostavljanje europske sigurnosne i obrambene politike utvrđen je člankom J.1 Ugovora o Europskoj uniji koji je potpisan u Maastrichtu 1992. godine i kojim se uvodi zajednička vanjska i sigurnosna politika Unije. S obzirom da je do tada europska obrambena politika bila isključivo pod ingerencijom NATO-a, to je bio veliki iskorak ka jačanju samostalnih vojno-obrambenih kapaciteta Unije. Ratovi na prostoru bivše Jugoslavije odnosno nemogućnost zajedničkog vojno-političkog djelovanja od strane država članica u suzbijanju neprijateljstava doveli su do jačanja svijest o potrebi uspostave i jačanju obrambenih mogućnosti Europske Unije.
1999. godine održan je Helsinški summit na kojem je definirana potreba EU za razvojem vojnih snaga sposobnih za brz razmještaj, tzv. Snage za brzo djelovanje. Kako bi se lakše ostvario taj zadatak, članice EU dogovorile su se da je potrebno ustrojiti tijela koja bi omogućila upravljanje i izvršavanje operacija Snaga za brzo djelovanje.
Odlukom Europskog vijeća iz Nice 2001. godine osnovana su trajna politička i vojna tijela koja čine institucionalnu strukturu europske sigurnosne i obrambene politike: Politički i sigurnosni odbor (PSC), Vojni odbor EU-a (EUMC) i Vojni stožer EU-a (EUMS).
Na sastanku Europskog vijeća u Bruxellesu u prosincu 2003. godine EU je definirala Europsku strategiju sigurnosti (ESS). Tim dokumentom EU je po prvi put od svoga osnutka na jednom mjestu predstavila i definirala vlastitu strategiju sigurnosti.
Dio navedene institucionalne strukture potrebne za samostalno djelovanje EU kao vojne sile sposobne da samostalno vodi vlastitu obrambenu politiku je i Europska obrambena agencija osnovana 12. srpnja 2004. sa sjedištem u Bruxellesu.
Primarni zadaci Agencije su utvrđivanje obrambenih sposobnosti i vojnih kapaciteta država članica, poticanje zajedničkih projekata i koordinacija između država članica, poticanje razvoja i istraživanja u području obrambenih tehnologija te planiranje i provedba zajedničkih istraživačkih aktivnosti.
Na čelu Agencije nalazi se Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku koji je ujedno na čelu Upravnog odbora u kojem se nalaze ministri obrane država članica. Izvršni direktor i njegov zamjenik izabiru se od strane Upravnog odbora na prijedlog Visokog predstavnika na razdoblje od tri godine uz mogućnost produljenja na dodatne dvije godine.
Od siječnja 2014. organizacijska struktura Agencije sastoji se od tri glavna odsjeka:
- Cooperation Planning & Support zadužen za podršku u obrambenoj suradnji, utvrđivanje potreba na razini Unije, standardizaciju, vježbe, planiranje …
- Capability, Armament & Technology zadužen za pripremu budućih projekata i provedbu trenutno najbitnijih projekata Agencije: bespilotnih letjelica, punjenje goriva u letu, satelitske komunikacije i Cyber obrana
- European Synergies & Innovation zadužen za usklađenost djelovanja, istraživanje i razvoj …
Agencija potiče države članice na suradnju u području obrambenih sposobnosti te na taj način pridonosi jačanju strateške autonomije Europske unije. Ona određuje okvir europske politike u pogledu sposobnosti, istraživanja i naoružanja, a koji bi trebao imati za cilj usklađivanje različitih nacionalnih obrambenih politika kao i razvoj mogućnosti budućeg zajedničkog odnosno jedinstvenog djelovanja.
Trenutačno Agencija broji 27 država članica, sve članice EU osim Danske i ima sklopljene ugovore o suradnji s državama izvan EU - Norveškom, Švicarskom, Srbijom i Ukrajinom.
Neven Brkić, dipl. iur.