c S
U središtu

Kako postupiti ako radnik poslodavcu ne želi dati podatke računa za isplatu plaće?

18.04.2016 Sukladno odredbama Zakona o radu poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu koji je utvrđen ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili kolektivnim ugovorom. Plaća se isplaćuje u novcu nakon obavljenoga rada.

Ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije određen datum isplate plaće, ona se za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Temeljem odredaba Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09 - ispravak, 146/09, 123/10, 137/1 1,61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15) isplatitelji primitaka od nesamostalnog rada ne smiju isplatiti primitke fizičkim osobama u gotovini nego isključivo na račun kod banke. Dakle, poslodavac je dužan sukladno odredbama navedenog Pravilnika radniku isplatiti plaću na radnikov tekući ili štedni račun. Nije propisana mogućnost uplate plaće na račun neke druge osobe koju je odredio radnik.

Zakon o radu ne predviđa prekršajnu odgovornost radnika za postupanja iz radnog odnosa niti ima propisanu proceduru ako radnik ne želi dati broj svoga računa pa iz tog razloga isplata plaće nije moguća.

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava je mišljenja (KLASA; 110-01 /15-01/296, URBROJ: 524-03-01-01/4-16-2 od 18. siječnja 2016.) da se u tom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11) budući da je odredbom članka 8. stavka 4. Zakona o radu propisano da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, a koje nije uređeno Zakonom o radu ili drugim zakonom, primjenjuju u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

Naime, prema Zakonu o obveznim odnosima vjerovnik (u ovom slučaju radnik) dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi. Temeljem odredbe članka 186. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima kada je vjerovnik u zakašnjenju, dužnik može za vjerovnika položiti dugovanu stvar kod suda ili kod za to zakonom ovlaštene osobe te je o tome dužan obavijestiti vjerovnika.

Dakle, kada poslodavac ne može isplatiti plaću radniku jer radnik svojim ponašanjem onemogućava ispunjenje te činidbe, poslodavac svoju obvezu može ispuniti tako da kod stvarno nadležnog suda ili javnog bilježnika u mjestu ispunjenja podnese prijedlog o osnivanju pologa i položi iznos plaće koju je dužan isplatiti radniku.

Ministarstvo je i mišljenja da je poslodavac koji je dostavio Poreznoj upravi ispunjeni JOPPD obrazac, obračunao i platio obvezne poreze i doprinose te položio neto iznos plaće u sudski ili javnobilježnički polog, ispunio svoju obvezu u vezi s isplatom plaće radniku.