Međunarodni roaming je zasebna maloprodajna usluga koja korisnicima nakon putovanja izvan granica Republike Hrvatske može predstavljati neugodno iznenađenja na računu. Osim puno skupljih poziva i SMS poruka u inozemstvu, korištenjem pametnih telefona često je dolazilo i do velikih računa upravo zbog korištenja podatkovnog prometa u inozemstvu. Još je 2007. godine postalo očito, iz perspektive zaštite krajnjih korisnika i zaštite jedinstvenog tržišta EU, da se po tom pitanju nešto mora poduzeti.
Prva uredba o roamingu donesena je 2007. godine (Uredba o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Europskoj Uniji - Roaming I), a izmijenjena je i dopunjena 2009. (Roaming II). Regulirane su cijene koje mobilni operatori mogu naplatiti za pružanje usluge roaminga za pozive i SMS poruke nastale na području EU. Uredbe su se također zalagale i za transparentnost o cijenama čime je već učinjen veliki korak unaprijed. Uredba Roaming III također je regulirala veleprodajne i maloprodajne cijene roaminga, cijene prijenosa podatkovnog prometa te pooštrila pravila o transparentnosti i informiranju krajnjih korisnika. Od tada su uglavnom svi operatori obvezni prilikom prijelaza u drugu državu i spajanja na drugu mrežu poslati korisnicima personaliziranu obavijest o cijenama u roamingu.
Diskusije i pregovori oko konačnog ukidanja roaminga na području EU otvorili su razne probleme. Pojedine države članice imaju različite poglede na roaming. Bez obzira na činjenicu što je, naročito u svojim počecima, usluga roaminga predstavljala veliko ostvarenje profita operatorima, ona predstavlja i određene stvarne troškove koje netko u konačnici mora platiti.
Naime, postoje velike razlike između država članica, naročito između sjevernih i južnih zemalja EU. U mediteranskim zemljama postoji daleko veći priljev gostiju nego što stanovnici tih zemalja koriste roaming u drugim zemljama. U takvim turističkim zemljama, u koje spada i Hrvatska, postoji zainteresiranost za zadržavanje veleprodajnih cijena roaminga na što većoj razini. Ta visina cijena jamči im mogućnost povrata povećanih ulaganja u svoju mrežu koju moraju prilagođavati kako bi u jeku turističke sezone mogla izdržati povećani broj korisnika, dok je u ostatku godine mreža neiskorištena. U sjevernim zemljama postoji veća zainteresiranost za smanjenje veleprodajnih cijena. Međutim, u slučaju zabrane naplate posebnih maloprodajnih cijena za uslugu roaminga, zbog nerazmjera između broja posjetitelja u njihovim mrežama, moglo bi doći do pritiska na domaće maloprodajne cijene koje bi tada mogle značajno porasti kako bi se nadoknadili gubitci u roamingu.
Važnu ulogu odigralo je usvajanje Uredbe o mrežnoj neutralnosti i roamingu. Mrežnu neutralnost možemo definirati kao posebno tretiranje prometa koje kroz nju prolazi tako da se sav podatkovni promet koji kroz nju prolazi tretira na jednak način, bez obzira na to iz kojeg izvora dolazi, prema kojem odredištu ide, kakve je vrste ili tko je nositelj prava na njemu.
Prema odredbama Uredbe IV, maloprodajne naknade za roaming ukidaju se 15. lipnja 2017., ali pod uvjetom da do tog dana bude u primjeni zakonodavni akt kojim se reguliraju veleprodajne cijene roaminga.
Prijelazno razdoblje započelo je 30. travnja 2016. i traje do 14. lipnja 2017., a možda i nakon tog datuma ako se do tada sasvim ne riješi pitanje veleprodajnih cijena. U trenutnom prijelaznom razdoblju korisnici će već moći osjetiti pogodnosti pojeftinjenja i postupnog ukidanja roaminga. Korisnici će plaćati iznos domaće cijene uvećan za trenutno važeću maksimalno dopuštenu veleprodajnu cijenu, a zbroj tih dviju cijena ne može prekoračiti iznos trenutno dopuštenih maksimalnih maloprodajnih cijena. Dakle, konačan iznos cijene za usluge u roamingu u prijelaznom razdoblju ponajviše ovisi o karakteristikama domaće tarife koju korisnik ima.
Kao i prethodne Uredbe o roamingu i Uredba IV sadrži detaljne odredbe o transparentnosti pa operatori moraju jasno precizirati cijene i obavještavati svoje korisnike personaliziranim SMS porukama o cijenama i uslugama u roamingu. Do potpunog ukidanja roaminga i dalje ostaje preporuka da treba postupati oprezno, naročito pri korištenju podatkovnog prometa u inozemstvu. Korisnici kojima je dovoljno normalno prosječno korištenje mobilnih telefona ipak se mogu osjećati sigurnije i zaštićenije zbog ostvarenja načela transparentnosti (ponudom jednostavnih i jasnih ugovora s nedvosmislenim i preciznim informacijama o uslugama).
Cilj postupnog ukidanja roaminga svakako je adekvatno zaštićena i kvalitetno zakonski regulirana usluga roaminga na području Europske unije tako da krajnji korisnici usluga mogu neopterećeno uživati u komuniciranju putem kvalitetnih i pristupačnih usluga osiguranih poštenim tržišnim natjecanjem među davateljima usluga.
Andrea Pavić, mag. iur.
Izvori:
- Domagoj Maričić, „Nova Uredba Europske Unije o roamingu", Informator broj 6104-6105 od 8. rujna 2012.
- Domagoj Maričić, „O ukidanju roaminga u Europskoj uniji“, Informator broj 6401 od 18. siječnja 2016.
- Uredba 2015/2120 EU parlamenta i vijeća od 25. studenog 2015.
