Sukladno članku 186. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u nastavku: ZV) stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.
Kad je povlasna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih ima jednako pravo izvršavanja stvarnih služnosti u korist povlasne nekretnine, a kad je poslužna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih mora trpjeti da se ovlaštenik služnosti koja tereti njihovu nekretninu njome služi na način na koji ga ovlašćuje njegovo pravo, odnosno svaki mora propuštati radnje glede poslužne nekretnine koje bi bile suprotne tuđem pravu stvarne služnosti.
Nadalje, člankom 190. stavkom 1. ZV-a vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze ovlašten je hodati tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude; ima li pravo progoniti stoku, ovlašten je time i služiti se kolicima; a ima li pravo kolnika, ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom i biciklom. Pravo hodati stazom ne obuhvaća ovlast jahati niti voziti se biciklom, a ni gurati bicikl po poslužnoj nekretnini, pravo progoniti stoku ne obuhvaća ovlast vući teške terete preko poslužnoga zemljišta, pravo voziti se po poslužnoj nekretnini ne obuhvaća pravo tuda goniti nevezanu stoku. Prostor za izvršavanje prava na poslužnoj nekretnini ići stazom, progoniti stoku i prava kolnika treba biti toliki koliko je nužno da bi ih se izvršavalo, s obzirom na mjesne prilike. Ako bi putovi i staze postali neuporabljivi zbog poplave ili kojega drugoga slučaja, do uspostave prijašnjega stanja mora se odrediti novi prostor, ako nadležna vlast odmah ne poduzme potrebne mjere.
Što se tiče načina izvršavanja odnosno opsega stvarne služnosti kolnika (prolaza i provoza), člankom 177. ZV-a propisano je da ovlaštenik prava služnosti može ovlasti koje mu to njegovo pravo daje izvršavati po svojoj volji, ali ne šireći ih, nego stežući koliko to dopušta narav i svrha služnosti. Ovlaštenik prava služnosti mora pri izvršavanju svojih ovlasti postupati obzirno, tako da što manje opterećuje poslužnu stvar. Isto tako, vlasnik poslužne stvari ne smije činiti ništa što bi onemogućilo ili bitno otežalo izvršavanje služnosti, ali nije dužan išta sam činiti, ako nije drukčije određeno.
U primjeni instituta stvarne služnosti prolaza i provoza u sudskoj praksi donesena je odluka o tome predstavlja li provoz poljoprivrednim strojevima, koji su širi od puta na kojem je ustanovljena služnost prolaza i provoza, proširenje te služnosti? Riječ je o Odluci Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-2962/2012 od 6. veljače 2014.
Predmet spora u toj parnici bio je zahtjev za utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnina tuženika, a za korist nekretnina tužiteljice za koje tužiteljica tvrdila da je stečeno dosjelošću.
Tuženik je priznao postojanje prava služnosti prolaza i provoza preko njegovih nekretnina za korist nekretnina tužiteljice, ali ne u zatraženoj širini od 3 metra, kako je to tužiteljica tražila tužbom, a u tijeku postupka povukla tužbu na način da je tužbenim zahtjevom tražila utvrđenje postojanja toga prava u širini od 2,5 metara, a ne u širini od 2 metra.
Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio postojanje prava služnosti provoza i prolaza preko predmetnih nekretnina tuženika, a za korist nekretnina tužiteljice u širini od 2 metra iz razloga što iz izvedenih dokaza tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da bi predmetnu služnost koristila dulje od 20 godina, kao pošteni posjednik, u širini od 2,5 metara.
Naime, prvostupanjski sud je naložio mjerničkom vještaku, prilikom vršenja očevida na licu mjesta, da izmjeri širinu poljoprivrednih strojeva koje posjeduje tužiteljica i koristi za obradu svojih nekretnina, te je utvrdio da se radi o poljoprivrednim strojevima širine veće od 2 metra, jer berač ima širinu 2,65 metara, prikolica 2,05 metara, međutim, utvrdio je da je tuženik prigovarao sinu tužiteljice u vezi korištenja predmetnog puta i prolaska strojevima koje je tužiteljica nabavljala nakon smrti oca (umro 23. listopada 1999.), pa je zaključio da računajući od tada, pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu – 13. srpnja 2011., tužiteljica nije dosjelošću stekla pravo služnosti predmetnog puta za pristup na svoje nekretnine u širini većoj od 2 metra.
Drugostupanjski sud smatra da takav zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan, jer iako je člankom 50. stavak 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji se primjenjivao od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., bilo propisano da se stvarna služnost vrši na način kojim se najmanje opterećuje poslužno dobro, a člankom 177. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da ovlaštenik prava služnosti može ovlasti koje mu to njegovo pravo daje izvršavati po svojoj volji, ali ne šireći ih, nego stežući koliko to dopušta narav i svrha služnosti, ne može se zanemariti razvitak tehnologije i strojeva za obradu zemlje unazad 20 godina, a koje tužiteljica sa članovima svoje obitelji nedvojbeno koristi za obradu nekretnina kojih je vlasnik (u naravi su to oranice), pa se korištenje tih strojeva umjesto strojeva koje je koristio otac tužiteljice ne može smatrati proširenjem služnosti. Zbog toga nije niti bilo potrebe utvrđivati je li tužiteljica kao pošteni posjednik koristila predmetnu služnost u širini od 2,5 metara kroz vrijeme od najmanje 20 godina do podnošenja tužbe u ovom predmetu.
Budući da prema ocjeni drugostupanskog suda i unatoč tome što je do 1999. godine služnost preko nekretnina tuženika, a za korist nekretnina tužiteljice, postojala u širini od 2 metra, koja činjenica nije sporna te je tuženik i priznao postojanje služnosti u navedenoj širini preko svojih nekretnina, a za korist nekretnina tužiteljice, uslijed tehnološkog razvitka i modernizacije strojeva za obradu poljoprivrednog zemljišta, valjalo je utvrditi postojanje prava stvarne služnosti provoza i prolaza preko nekretnina tuženika, a za korist nekretnina tužiteljice u širini od 2,5 metara, jer je to potrebna širina prolaza i provoza za pristup na nekretninu tužiteljice, a koja je i do sada korištena i zbog toga se ne smatra proširenjem toga prava.
Dakle, provoženje poljoprivrednim strojevima širim od onih kojima se provozilo po istom putu u doba kada je na njoj ustanovljena stvarna služnost prolaza i provoza, ne predstavlja proširenje stvarne služnosti, budući da su veći i širi strojevi posljedica tehnološkog razvoja i modernizacije što se ne može zanemariti.