Prema članku 8. tog Zakona, nezakonito izgrađena zgrada ozakonjuje se rješenjem o izvedenom stanju. Rješenje o izvedenom stanju donosi upravno tijelo jedinice područne (regionalne), odnosno lokalne samouprave koje prema posebnom zakonu obavlja poslove izdavanja akata za provođenje dokumenata prostornoga uređenja i građenje (u nastavku: nadležno upravno tijelo) na čijem se području nalazi nezakonito izgrađena zgrada.
No, postoje određeni izuzeci koji isključuju mogućnost legalizacije nezakonitog objekta. Jedan od njih naveden je u članku 6. stavak 3. alineja 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Prema toj odredbi nezakonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako je izgrađena:
– na međi s drugom građevnom česticom planiranom za građenje zgrade ako na pročelju koje se nalazi na međi ima otvor (prozor, vrata, otvor za prozračivanje, balkon, loggiu i sl.) ili istak koji prelazi na drugu građevnu česticu.
U primjeni ove odredbe, u Odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, br. Usž-506/16-2 od 2. ožujka 2016. pojašnjeno je što se smatra odnosno ne smatra građevinom izgrađenom na međi.
Naime, tužitelj je pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u S. protiv rješenja tuženika kojim je odbijena žalba na rješenje o izvedenom stanju i ozakonjenju slobodnostojeće pomoćne građevine koja se koristi kao garaža i dio kao drvarnica ukupne tlocrtne površine 41 m2, kao i završene slobodnostojeće pomoćne zgrade koja se koristi kao spremište za alat površine 23 m2, a koje zgrade su izgrađene na nekretninama oznake 2834/2 i 2834/4 k. o. G. povodom zahtjeva zainteresirane osobe B. V.
Za tužitelja je sporno pitanje jesu li bili ispunjeni uvjeti za ozakonjenje predmetnih zgrada koje predstavljaju pomoćne građevine u primjeni odredbe članka 6. stavak 3. podstavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Nar. nov., br. 86/12).
Prema podacima spisa predmeta Sud je zaključio da je pravilno odbijen tužbeni zahtjev presudom Upravnog suda u S., jer se ne radi o situaciji koja predstavlja zapreku za ozakonjenje, predviđeno navedenom odredbom Zakona.
Proizlazi da se radi o pomoćnim građevinama koje služe stambenoj građevini zainteresirane osobe, a koja stambena građevina je izgrađena prije 15. veljače 1968., i nisu izgrađene na međi, u kojem slučaju bi se pitanje ozakonjenja cijenilo prema navedenoj odredbi Zakona, već su izgrađene na većem dijelu čestice 2834/2 i manjem dijelu čestice 2834/4 na kojoj se nalazi stambeni objekt zainteresirane osobe.
Prema tome, nije bilo zapreke za donošenje prvostupanjskog rješenja o izvedenom stanju, iz razloga na koje se poziva tužitelj navodeći odredbu članka 6. stavak 3. Zakona koja se odnosi na zgradu na međi, jer ovdje nije slučaj zgrade izgrađene na međi što bi značilo da je vanjski zid izgrađen dužinom međe.
Dakle, iz navedene odluke može se zaključiti sljedeće: da se isključenje legalizacije zgrade koja je građena na međi ne odnosi samo na glavnu zgradu, već i na pomoćnu zgradu, te je bitno da joj je vanjski zid izgrađen duž međe. Međutim, legalizacija je moguća u slučaju ako susjedno zemljište nije planirano za građenje zgrade (primjerice, ako je planirano za gradnju ceste ili druge javne površine, uređenje zelenih površina, nije u građevinskom području i sl.) ili ako je na susjednoj građevnoj čestici već izgrađena zgrada koja nije prislonjena na istu među.
Na kraju treba reći da se odredba članka 6. stavka 3. podstavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, prema kojoj se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako je izgrađena na međi s drugom građevnom česticom planiranom za građenje zgrade ako na pročelju koje se nalazi na međi ima otvor ili istak koji prelazi na drugu građevnu česticu, ne primjenjuje na slučaj kada pročelje nezakonito izgrađene zgrade koje se nalazi na međi nema otvore ili istak koji prelazi na drugu građevnu česticu.