Radnicima je plaća najčešće jedini izvor prihoda. Upravo zbog velikog socijalnog značaja, pravo na plaću, odnosno zaradu, kojom radnik može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život, zajamčeno je već i Ustavom Republike Hrvatske. Isto tako i osnovni radnopravni propis Republike Hrvatske – Zakon o radu (Narodne novine, broj 93/14), također s ciljem zaštite osnovne materijalne egzistencije radnika, izričito regulira pravila vezana uz prisilno ustegnuće na plaći, kao i pravila koja se odnose na prijeboj poslodavčevog potraživanja prema radniku uskratom plaće, naknade plaće ili njihovog dijela.
Uvodno navedena odredba članka 96. Zakona o radu o zabrani prijeboja ima zaštitnu funkciju i štiti radnika od samovolje, iako se u praksi često kršila budući da tijekom prvih pet godina primjene prvog Zakona o radu iz 1995. godine poslodavac za kršenje te odredbe nije prekršajno ili na neki drugi primjereni način odgovarao. Tek je člankom 68. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Narodne novine broj 17/01) u radnopravni sustav uvedena novina prema kojoj je od stupanja na snagu tog Zakona (odnosno od 10. ožujka 2001.) poslodavac za postupanje suprotno navedenoj obvezi počeo prekršajno odgovarati.
U trenutno važećem Zakonu o radu naplata poslodavčevog potraživanja uskratom isplate plaće, naknade plaće ili njezinog dijela, bez suglasnosti radnika, smatra se težim prekršajem poslodavca (članak 228. stavak 1. točka 17. Zakona o radu), za koji prekršaj poslodavac pravna osoba može biti kažnjen novčanom kaznom od 31.000 do 60.000 kuna, a poslodavac fizička osoba i dogovorna osoba pravne osobe novčanom kaznom od 4.000 do 6.000 kuna.
U vezi primjene odredbe članka 96. Zakona o radu, koja se odnosi na zabranu prijeboja, navodimo mišljenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 31. kolovoza 2015. (Službeno):
„U slučajevima kada radnik potpiše ugovor o radu u kojem je navedeno da svojim potpisom potvrđuje kako je upoznat s odredbama pravilnika o radu kojima su propisane novčane kazne za povrede radne obveze, odnosno da je suglasan da mu poslodavac usteže dio plaće u slučaju izricanja novčane kazne, pa čak i u slučaju kad se radnik ugovorom obvezao na ispunjenje određene činidbe poslodavcu, poslodavac ne smije bez prethodne suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekog njezinog dijela jer Zakon o radu izričito propisuje kako radnik ne može dati suglasnost prije nastanka potraživanja.
Nadalje, sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revr-893/07-2 od 21.4.2009. godine zabrana prijeboja odnosi se i na građanskopravnu i na procesnopravnu kompenzaciju. Budući je jedno od temeljnih prava radnika iz radnog odnosa pravo na plaću za obavljeni rad te da plaća omogućuje radniku da svoje svakodnevne egzistencijalne potrebe ostvaruje iz radnog odnosa zbog toga se zabrana prijeboja u smislu članka 96. Zakona o radu odnosi i na građanskopravnu i na procesnopravnu kompenzaciju. Međutim, to ne znači da poslodavac ne može svoje potraživanje ostvarivati redovnim putem, već samo da ne može uskratiti isplatu plaće, nekog njezinog dijela ili naknade plaće ili dijela naknade plaće radniku zbog postojanja nekog svog potraživanja, bilo izjavom o prijeboju bilo isticanjem prigovora radi prebijanja u postupku pred sudom.“