Neplaćeni dopust jedan je od Zakonom o radu (Nar. nov., br. 93/14) propisanih opravdanih slučajeva odsutnosti radnika s posla. Regulira ga članak 87. Zakona prema kojem poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust. Ako poslodavac na radnikov zahtjev ne pristane, radnik nema pravo na neplaćeni dopust. Bitno je naglasiti da za vrijeme neplaćenoga dopusta prava i obveze iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom miruju, ako zakonom nije drukčije određeno.
Kada poslodavac radniku odobri neplaćeni dopust i kada taj dopust istekne, radnik se mora vratiti na posao. Nakon što se radnik vrati na rad, što često bude protekom određenog duljeg vremena (primjerice šest mjeseci, godina ili dvije), nerijetko radnik odmah dolazi u kadrovsku službu s pitanjem ima li i u kojem trajanju pravo na "stari" godišnji odmor kao i na novi, onaj iz tekuće kalendarske godine.
Treba naglasiti da je odredbom članka 77. stavak 3. Zakona o radu propisano da radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa dulji od osam dana, stječe pravo na puni godišnji odmor određen na način propisan odredbom stavka 1. toga članka (najkraće trajanje godišnjeg odmora) i stavka 2. istog članka Zakona o radu (utvrđivanje trajanja godišnjeg odmora na povoljniji način nekim od drugih izvora radnog prava) nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa.
Što se smatra prekidom rada važećim Zakonom o radu nije propisano, kao što je to bilo određeno stavkom 2. članka 58. prijašnjeg Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13). Tom se odredbom prekidom rada nije smatrala privremena nesposobnost za rad, obavljanje dužnosti građana u obrani ili drugi zakonom određeni slučaj opravdanog izostanka s rada. Međutim, u praksi je zauzeto stajalište da neplaćeni dopust predstavlja "drugi zakonom određeni slučaj opravdanog izostanka s rada" te da, stoga, ne predstavlja prekid rada, sukladno čemu radnik nije po povratku s neplaćenog dopusta morao ponovno raditi šest mjeseci da bi stekao pravo na godišnji odmor.
Loše je što je ta odredba ispuštena iz važećeg Zakona o radu (nažalost to nije jedina odredba koja se više ne nalazi u novom Zakonu o radu) pa sada postoji dvojba o tome je li i dalje neplaćeni dopust okolnost koja se ne smatra prekidom rada odnosno radnog odnosa.
Prema mišljenju Ministarstva rada i mirovinskog sustava, neplaćeni dopust i u primjeni novog Zakona o radu ne predstavlja prekid radnog odnosa već mirovanje pa u tom slučaju radnik ostvaruje pravo na cijeli pripadajući godišnji odmor bez obveze proteka roka od 6 mjeseci. To znači da radnik ima pravo na godišnji odmor iz kalendarske godine u kojoj se vratio na rad te eventualno na godišnji odmor iz prethodne godine, a je li on također pripadajući određuje se prema datumu kada se radnik vratio na rad (budući da bi se "stari" godišnji odmor u tom slučaju trebao iskoristiti do 30. lipnja sljedeće godine).