U upravnom sporu pravomoćna presuda postaje izvršna nakon dostave stranci, ako presudom nije određen drugi rok za izvršenje (članak 80. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, dalje: ZUS).
Pravomoćnost presude uređena je u članku 63. ZUS-a. Prvostupanjska presuda postaje pravomoćna protekom roka za žalbu, ako žalba nije podnesena, odnosno danom donošenja, ako žalba nije dopuštena (stavak 1.; o dopuštenosti, odnosno nedopuštenosti žalbe, v. članak 66. i 66.a ZUS-a). Drugostupanjska presuda postaje pravomoćna danom donošenja (stavak 2.)
Prema članku 81. stavak 2. ZUS-a, u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno je postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.
Po prirodi stvari, zakonska odredba o roku za izvršenje presude u obzir dolazi kod (makar djelomičnog) usvajanja tužbenog zahtjeva i poništenja ili oglašivanja ništavim osporavanog rješenja tuženika, odnosno nalaganja tuženiku da u roku određenom u presudi donese upravni akt (kod tzv. šutnje uprave).
Novi upravni akt uvijek je potrebno donijeti u izvršenju presude kojom se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak, ili se tuženiku nalaže donošenje rješenja. Kod reformacijskih (meritornih) presuda, pak, kojima sud ujedno sam rješava stvar, postojanje obveze donošenja novog rješenja ovisi o sadržaju izreke presude.
Rok za izvršenje presude započinje teći, primjerice:
a) dostavom tuženiku presude upravnog suda protiv koje žalba nije dopuštena;
b) istekom roka za žalbu protiv presude upravnog suda kada je žalba dopuštena, ali nije podnesena;
c) danom odricanja tuženika od prava na žalbu;
d) danom dostave tuženiku rješenja o obustavi postupka po žalbi;
e) dostavom tuženiku presude Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske kojom je potvrđena prvostupanjska presuda, iz koje presude proizlaze obveze tuženika u izvršenju presude;
f) dostavom tuženiku presude Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske kojom je usvojena žalba tužitelja i/ili zainteresirane osobe podnesena protiv prvostupanjske presude, te kojom je drugostupanjski sud sam riješio stvar na način koji razumijeva obvezu tuženika da donese (novo) rješenje.
U situaciji netom navedenoj pod e) prvostupanjska presuda tuženiku je dostavljena prije nastupa njezine pravomoćnosti i izvršnosti, pa početak roka za izvršenje ne može biti vezan uz dostavu prvostupanjske presude, jer izričaj iz članka 81. stavak 2. ZUS-a koji glasi „od dostave pravomoćne presude“, promatran u cjelini s normom članka 80. stavak 1. toga Zakona koja se referira na pravomoćnost presude, ne razumijeva dostavu presude koja tek kasnije stječe svojstvo pravomoćnosti, već dostavu drugostupanjske presude koja čini podlogu za stjecanje svojstva pravomoćnosti prvostupanjske presude.
Zbog istog razloga ne može se uzeti da rok za izvršenje presude u situaciji navedenoj pod b) započinje teći dostavom prvostupanjske presude, koja u tom trenu još nije pravomoćna.
Eventualne objektivne okolnosti zbog kojih tuženiku nije bio odmah poznat dan nastupa izvršnosti u situaciji navedenoj pod b) mogu biti uzete u obzir prilikom utvrđivanja (ne)opravdanosti razloga za propuštanje roka za izvršenje presude (članak 81. stavak 8. ZUS-a). U takvom slučaju tuženiku je nastup pravomoćnosti i izvršnosti presude poznat najkasnije kada mu upravni sud vrati spis predmeta upravnog postupka, uz naznaku da je prvostupanjska presuda postala pravomoćna.
Ako presuda nije izvršena u propisanom roku, može se podnijeti zahtjev za izvršenje presude (članak 81. stavak 3.-11. ZUS-a).
dr. sc. Alen Rajko